Kvarner i njegov glavni morski prolaz – Vela vrata spadaju među rijetka područja na Jadranu gdje postoji velika koncentracija potopljenih brodova iz različitih vremenskih razdoblja. No, najviše je olupina brodova iz razdoblja Drugog svjetskog rata i poslije njega, kada su od mina stradali mnogi ratni i trgovački brodovi i i njihove posade. Ovo je priča o jednom od njih, torpiljarki TA 36 STELLA POLARE.
U drugom dijelu tridesetih godina dvadesetog stoljeća strateški planovi širenja fašističke Italije temeljili su se na osvajanju Sredozemlja i primorskih zemalja. Takvi planovi podrazumijevali su jaku logističku podršku osvajanjima koja je trebalo ostvariti morskim putem, koristeći flotu trgovačkih brodova. Radi njihove zaštite, talijanska Regia Marina (Ratna mornarica) gradila je pred početak Drugog svjetskog rata velik broj razarača, torpiljarki (razarača manjih dimenzija namijenjenih za pratnju konvoja i borbu protiv podmornica) i korveta (brodova namijenjenih specijalno za borbu protiv podmornica).
Nakon početka rata ta je gradnja još pojačana, tako da su i u brodogradilištima na Jadranu svi navozi bili puni ratnih brodova u gradnji. Jedan od vrlo uspjelih projekata bila je klasa eskortnih razarača tipa ARIETE (nazvan po prvom izgrađenom brodu iz klase). Ukupno je izgrađeno 16 brodova ove klase, od čega je veći broj izgrađen u brodogradilištima STT (Stabilimento Tecnico Triestino) i Cantieri Navali di Quarnaro-Fiume (danas 3. maj u Rijeci). No kako se radilo o posve novom tipu razarača, do kapitulacije Italije (9. rujna 1943. g.) dovršen je i predan talijanskoj RM samo jedan brod – ARIETE, koji je prilikom kapitulacije prebjegao Saveznicima na Maltu. Svi ostali brodovi nalazili su se u brodogradilištima u raznim fazama gradnje i opremanja, te su ih zaplijenili Nijemci koji su ubrzo okupirali to područje. Njemačka Kriegsmarine (Ratna mornarica) raspolagala je na Jadranu slabim snagama naslijeđenim uglavnom od bivše saveznice Italije i stoga se odmah prišlo programu hitnog završavanja svih talijanskih ratnih brodova u gradnji po jadranskim brodogradilištima.
Jedan od prvih brodova koji su bili završeni u riječkom brodogradilištu bio je STELLA POLARE, kojem su Nijemci dodijelili službenu oznaku TA 36 (TA znači Torpedoboot, Ausland, ili na njemačkom: torpiljarka, inozemnog porijekla).
TA 36 je uvršten u njemačku službu 15. siječnja 1944. godine i uključen u sastav 11. flotile za osiguranje, s bazom u Trstu. Sudjelovao je u mnogim zadacima pratnje transportnih brodova uzduž jadranske obale. U noći 29. veljače 1944. godine nedaleko otoka Premude sretno i bez oštećenja izvukao se iz noćnog okršaja s divizijom francuskih super razarača TERRIBLE i MALIN u kojem su potopljeni transportni brod KAPITAEN DIEDRIKSEN i korveta UJ 201 (ex-EGERIA), a teško oštećena torpiljarka TA 37 (ex-GLADIO).
TA 36 sudjeluje i u zadacima polaganja mina, uglavnom kao osiguranje minopolagača KIEBITZ (ex-RAMB III, poslije rata Titov GALEB). Dana 18. ožujka 1944. isplovio je iz Trsta minopolagač KIEBITZ sa zadatkom polaganja mina u Kvarneru. U osiguranju su se nalazile torpiljarke TA 36 (ex-STELLA POLARE) i TA 21 (ex-INSIDIOSO) te korveta UJ 205 (ex-COLUBRINA). Na torpiljarki TA 36 bio je ukrcan zapovjednik sastava, kapetan fregate Von Kleist.