Jednog dana prije šest godina, bilo je ljetno vrijeme, dogodio se neobičan susret između Matilde Ružić i Thea de Canzianija te akademika Dmitryja Chegodaeva i Alise Visnjevecke. Dolazak gospode iz Rusije u Hrvatsku spoj je čudnovatih okolnosti. Iz Moskve uputili su se u Crnu Goru, a potom putovali duž Jadranske obale te završili u Bakru.
Tijekom jedne šetnje Opatijom Alisa Visnjevecka, povjesničarka umjetnosti, vrlo komunikativna osoba, koja je radila i na ruskoj televiziji, na jednoj je opatijskoj kući vidjela natpis Arhitektonski studio Sergio Capelletti, inače studio Theovog rođaka. Po imenu i prezimenu zaključila je da je talijanskog podrijetla i u profesionalnom smislu odlučila je pokucati na njegova vrata, iako ga nikad prije nije upoznala. Upoznali su se i podružili. Uslijedio je telefonski poziv Capellettija de Canzianiju ‒ Ovdje je kod mene dvoje vrlo zanimljivih ljudi. Dogovorili su posjet u Villi Ružić na Pećinama.
Tog ljetnog popodneva druženje je potrajalo više od sedam sati. Bilo je to međusobno oduševljenje ljudi koji imaju različiti kulturni background, a opet u intelektualnom i kreativnom smislu posjeduju nešto zajedničko. Nakon toga uslijedila su njihova druženja, putovanja te osnivanje udruge Ruska kultura, a sve je završilo prijevodom knjiga Čudnovate zgode šegrta Hlapića i Priče iz davnine Ivane Brlić Mažuranić na ruski jezik, koje sad može pročitati 300 milijuna tamošnjih žitelja.
S akademikom Dmitryjem Chegodaevim, koji potpisuje prijevod, i Alisom Visnjeveckom, koja je zaslužna za lekturu, razgovarali smo u njihovom domu u Bakru, koji odiše toplinom i kreativnošću.
......