SUŠAČKA REVIJA broj 101/102

 


UVODNIK

Prošli 100-ti broj pričom o sali smo imajući na umu kako priču o tome Baltazargradu Sušačke revije . Sad ili nikad, otvorili smo napida je Baltazargrad nastao po uzoru na Rijeku treba ovjekovječiti na riječkim fasadama upravo sada uoči 2020. godine kada će Rijeka postati Europskom prijestolnicom kulture. Ideju su podržali mnogi, od čitatelja Sušačke revije pa do brojnih prolaznika na Korzu, podržao ju je i sam riječki gradonačelnik Vojko Obersnel napominjući kako se ne radi o novoj ideji. I u pravu je, ideja nije nova, ona se provlači već neko vrijeme, danas
je već mnogi svojataju. Ideju da se baš Fiumara pretvori u
Baltazargrad prvi put sam čuo prije desetak godina kada ju je na jednom od predstavljanja Sušačke revije ispričao ing. Vojo Vučković, o čemu smo pisali već u idućem broju Revije, ponavljali smo zatim taj prijedlog još nekoliko puta, ali, nažalost, ideja sve do sada nije zaživjela.

Sada, međutim, s radošću mogu napisati: Ipak se kreće, od Fiumare kao Baltazargrada će ipak nešto biti. Potvrdio nam je to nekoliko dana prije zaključivanja ovog broja Sušačke revije i poznati naš umjetnik Slaven Tolj, ravnatelj riječkog Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, koji je onako hrabro ušao u projekt preseljenja muzeja u prostor Benčića i napravio zaista veliki posao. Kao umjetnički direktor projekta EPK 2020 Slaven Tolj nam je potvrdio kako se ideja Baltazargrada uklapa u jedan od programskih pravaca EPK 2020, pravca koji se zove Slatko i slano, i čijom bi realizacijom Rijeka bila obogaćena predivnom šetnicom kojom bi kroz kanjon Rječine stizali do mora i riječkog lukobrana. Sastavni dio tog programskog pravca bio bi i Baltazargrad na obali Mrtvog kanala, upravo onako kako je predlagao i inženjer Vojo Vučković koji, nažalost, nije doživio da se počne razgovarati o realizaciji njegove ideje. Među nama, od prošlog proljeća, nažalost više nema ni Zlatka Boureka, jednog od autora čuvenog profesora Baltazara, koji je unazad nekoliko godina riječkoj novinarki Vedrani Simičević otkrio kako se Baltazargrad stvarao baš po uzoru na Rijeku, o čemu je Vedrana pisala na stranicama Novog lista i Sušačke revije. Od tada do danas u Rijeci nismo napravili ništa kako bi ta priča bila stalno dostupna i Riječanima i riječkim gostima. Sada, uoči 2020. godine smo, izgleda, na pravom putu. Sušačka revija je napravila svoje, inzistirala je na toj ideji, ona je uvrštena u plan tima EPK 2020 za iduću godinu, dakle u 2020. godini mogli bismo imati Baltazargrad na Mrtvom kanalu. Hvala svima koji su ideju podržali, a ekipi iz EPK 2020 „držimo fge“ da uspiju realizirati i Slatko i slano, i Baltazargrad i još puno toga, prvenstveno uljepšanje Krešimirove koja nas vodi od središta grada do Benčića i novog doma riječkih kulturnih institucija.

U nadi da će uspjeti u borbi sa svim birokratskim procedurama, formalnostima i klopkama na tom putu i u nadi da će do 2020. godine Rijeka kao europska prijestolnica kulture dobiti nove uljepšane dijelove grada, i da ćemo se moći pohvaliti kako je i Sušačka revija sudjelovala u tome, želimvam ugodno čitanje novih dvadesetak sušačkih, riječkih, primorskih i goranskih priča.
 

Alen Čemeljić
glavni urednik Sušačke revije

Povratak na kazalo © 2001-2018 Klub Sušačana