SUŠAČKA REVIJA broj 101/102

 


sport

IVAN ARČANIN-AĆO

Eduard Hemar

U 2018. godini kada obilježavamo veliki jubilej - 110 godina od osnivanja najuspješnijeg sušačkog sportskog društva Victorija, prilika je da se podsjetimo na jednog od njezinih prvih zaslužnih članova. Riječ o Ivanu Arčaninu - Aći kojeg su neki zvali i Ićo. Bio je jedna od prvih zvijezda sušačkog sporta, ali je najviše ostao zapamćen kao prvi sušački olimpijac 1924. godine zajedno s kolegama Atilijom - Tilkom Venturinijem i Vladimirom - Vladom Smokvinom.

Ivan - Aćo rođen je Otočcu, 16. listopada 1906. Potekao je iz vrlo ugledne obitelji čije se prezime ranije pisalo Archianin i Arćanin. Njegov otac Ivan bio je jedan od četvero djece Ignacija Vatroslava Arčanina, brodograditelja iz Kraljevice, i Agneze, rođ. Bubanj. Njegova majka Flora, rođ. Begna, bila je kći brodovlasnika Pietra Begne i Erneste, rođ. Manasteriotti.

U vrijeme Aćina rođenja otac mu je službovao u Gospiću kao ovlašteni graditelj, kraljevski građevni oficijal. Bio je treći sin u obitelji, uz najstarijega brata Mirka i nešto mlađeg brata Brana te najmlađeg Krstu. Majka Flora zarana je ostala udovica sa četiri muška djeteta.

Djetinjstvo i mladost Aćo je proveo u Sušaku na Pećinama, a završio je Trgovačku akademiju. Nakon I. svjetskog rata počeo se baviti plivanjem u Jugoslavenskom športskom klubu Victorija. Iako je Sušak 1919. u novoj Kraljevini SHS dobio status grada, sve do 1923. bio je okupiran od strane talijanske vojske.

U takvim otežanim okolnostima Victorija je sa svojim sportskim uspjesima postala simbol otpora prema talijanizaciji susjedne Rijeke, koja je od 1920. do 1924. bila samostalni grad - država (Slobodna Država Rijeka) a potom je potpala pod Kraljevinu Italiju. Zbog toga su mladi Sušačani s ponosom nastupali za svoj klub. Među njima je bio i Aćo koji je već s nepunih 16 godina sudjelovao u osvajanju ekipnog državnog prvenstva 1922. u Beogradu.

U to vrijeme klub su predvodili njegovi plivački pioniri i učitelji Rudolf - Rudi Reš, Viktor - Vitomir Vranić i Dragoslav - Drago Krišković, a uz njih je polako stasala mlada generacija koja je dobila priliku izaći i na međunarodnu scenu. Najviše su se isticali: Emil Margreiter, Ivo Richtmann, Vladimir i Ljubomir Smokvina, Atilio Venturini te njihove klupske kolegice Branka Richtmann i Slavica Krišković. Veliko pojačanje za klub bio je dolazak skakača u vodu Bogomira - Boge Grilca 1923. iz Ljubljane.

U toj prvoj trofejnoj generaciji u povijesti kluba zapaženo mjesto svojim rezultatima imao je i Aćo. Specijalizirao se za slobodni stil plivanja. Prve značajnije uspjehe ostvario je 1923. godine kao junior na proslavi 20-godišnjice HAŠK-a u Zagrebu, Prvenstvu Jadrana u Crikvenici i Prvenstvu Kraljevine SHS u Sušaku, gdje je bio drugi na 50 m, iza Vladimira Smokvine, te prvak ekipno s klubom.

Kao perspektivni plivač uvršten je u sastav reprezentacije za nastup na Olimpijskim igrama 1924. u Parizu. Uz njega su u Pariz odputovali već spomenuti Vladimir Smokvina i Atilio Venturini iz Victorije te Ante Roje iz splitskog Jadrana i Ivan Pavelić iz zagrebačke Concordije. Plivačka natjecanja u Parizu održana su od 13. do 20. srpnja 1924. Plivači iz tada mlade države otišli su bez velikih očekivanja. Nisu imali mnogo pravog međunarodnog iskustva jer je to bio tek drugi službeni nastup državne reprezentacije nakon turneje po Švedskoj i Danskoj 1923. godine. U Parizu nisu postigli značajnije rezultate i svi su ispali u prednatjecanju, ali su osjetili atmosferu nastupa na velikom natjecanju i stekli nezaboravno iskustvo. Aćo je plivao u utrci štafeta 18. srpnja 1924. na 4x200 m slobodno. Uz njega su u utrci nastupili Smokvina, Venturini i Roje. Postigli su rezultat 12:02,4 minuta što im je bilo dovoljno za 3. mjesto u I. grupi, ali nisu se uspjeli plasirati u polufinale. No, treba znati da su u njihovoj grupi nastupili tada nepobjedivi plivači SAD-a kao i vrlo jake Italije. Kasnije su u finalu s velikom prednošću zlatnu medalju osvojili upravo plivači SAD-a, za koje je u zadnjoj izmjeni plivao legendarni Johnny Weissmüller, kasnije poznat po filmskoj ulozi Tarzana.

Nakon povratka Aćo je pokazao da nije slučajno bio u Parizu. Na državnom prvenstvu, koje je održano u kolovozu, ponovo u Sušaku, postao je trostruki seniorski prvak. Pobijedio je na 200 m, u štafeti 4x200 m (V. Smokvina - Richtmann - Arčanin - Lj. Smokvina) i po treći puta uzastopno ekipno sa Victorijom.

...

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2018 Klub Sušačana