SUŠAČKA REVIJA broj 101/102

 


povijest

SUŠAČKI OMLADINCI, TRAGIČNI NOSITELJI NOVOGA DOBA

Adrijan Štivić

Tema mojeg rada pokrenuta je trima povezanim obljetnicama. Koncem 2017. obilježili smo 390 godina kontinuiteta djelovanja Prve sušačke hrvatske gimnazije u Rijeci (dalje: PSHG), ove 2018. bilježimo i 100 godina od svršetka Velikog rata, raspada Monarhije i aktualizacije stvaranja nove državne zajednice za hrvatski narod - jugoslavenske države.

Moje istraživačko pitanje bilo je: Uključuju li se, i na koji način, učenici Gimnazije svojim društvenim i političkim djelovanjem u politički sve napetije stanje Europe uoči izbijanja Velikog rata, u prvom redu u unutarnjoj političkoj krizi Monarhije, a potom i prateći stanje europskog dijela Osmanskog Carstva i vanjsku politiku Kraljevine Srbije?

Vođen istraživačkim pitanjem, višemjesečno sam intenzivno radio na iščitavanju i analizi dostupnih pisanih povijesnih izvora: tiskovinama toga doba, u periodičnim dijelovima knjižničnih sustava te opsežnoj arhivskoj građi arhivskog fonda PSHG i Hrvatskog državnog arhiva. Na polju historiografije iščitavam literaturu iz područja historiografije te u interdisciplinarnom pristupu radu znanstveno srodnu literaturu povijesti književnosti i politologije. Pritom nastojim uočiti i multiperspektivnost u znanstvenim prikazima cjelokupne problematike raspada Monarhije i stvaranja jugoslavenske države, posebno, iz perspektive znanstvenih referenci nastalih u doba socijalističke Jugoslavije i onih nastalih u samostalnoj Republici Hrvatskoj. Ipak, ključna imena hrvatske historiografije, misleći na J. Šidaka, M. Gross, N. Stančića i ostale eminentne hrvatske povjesničare 20. i 21. st., zadržavam kao trajne reference cjelokupnog rada.

Hrvati i južnoslavensko pitanje između Habsburške Monarhije i Osmanskog Carstva

 Austro-Ugarska Monarhija početkom 20. st., ali i početkom svojega raspada, u znaku je ozbiljne političke polarizacije na habsburškom dvoru. Krugovi oko cara Franje Josipa i dalje zagovaraju dualistički ustroj Monarhije, dok prijestolonasljednik Franjo Ferdinand sve intenzivnije razvija velikoaustrijsku ideju1. Kako hrvatski politički narod doživljava ovu krizu? Zalagati se za održanje Monarhije ili raditi na stvaranju jugoslavenske državne zajednice - države Južnih Slavena? Vratimo se nakratko u 19. st. Njegovi početci u znaku su Hrvatskog narodnog preporoda Banske Hrvatske kao sastavnice Habsburške Monarhije. Djelatnost preporoditelja vremenski odgovara stilskoj formaciji romantizma u umjetnosti, koja, između ostalog, uz oživljavanje povijesnih tema kod tzv. malih naroda Europe, budi im i nacionalnu svijest. Jedan od ključnih preporoditelja grof Janko Drašković osvješćuje hrvatsku državnopravnu tradiciju stvaranjem ideje nove političke tvorevine južnoslavenskog obilježja - Ilirija ili Velika Ilirija. Uvodeći pojam ilirstvo, time i ilirski pokret, preporoditelji ipak ne govore o političkom povezivanju Južnih Slavena već samo njihovom jezičnom i kulturalnom povezivanju.2 Svekolike ideje slavenskog povezivanja privremeno zamiru u doba neoapsolutizma Franje Josipa, da bi se ponovno emancipirale nakon sjednice Hrvatskog sabora 1861. g. Dakle, s jedne strane Josip Juraj Strossmayer i promišljanja od austroslavizma do panslavizma, a s druge strane Ante Starčević u promišljanjima hrvatske samostalnosti u okvirima Habsburške Monarhije.
...

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2018 Klub Sušačana