SUŠAČKA REVIJA broj 101/102

 


znanost

ULAGANJE U ZNANOST JE INVESTICIJA

Doris Žiković

Na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na zagrebačkoj Šalati, studira se, ali i stvara vrhunska svjetska medicina. U tome već godinama aktivno sudjeluje Riječanka Smiljka Vikić-Topić, koja je zbog studija napustila Rijeku prije 38 godina i otada se afirmirala i profesionalno usavršavala u Zagrebu, Americi i Velikoj Britaniji. Od 2009. radi kao voditeljica Ureda za znanost i transfer tehnologije u Centru za translacijska i klinička istraživanja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Kliničkog bolničkog centra Zagreb.

Obitelj Smiljke Vikić-Topić obilježila je znanstvenu i sveučilišnu povijest Rijeke. Njezina majka, fizičarka i sveučilišna profesorica, Vesna Švarcer jedna je od glavnih utemeljiteljica nuklearne medicine u Rijeci, a majčin otac prof. dr. Silvije Novak utemeljitelj je i prvi dekan riječkog Medicinskog fakulteta te dugogodišnji šef Interne klinike KBC-a Rijeka. Dr. Novak je sin hrvatskog književnika Vjenceslava Novaka.

Diplomirali ste kemiju 1985. godine, a nakon toga magistrirali biologiju 1995. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (PMF) Sveučilišta u Zagrebu. Kako ste se nakon kemije odlučili za biologiju?

Oduvijek sam voljela kemiju, a molekularna biologija je tada još bila, barem za mene, nepoznata znanost. Upisala sam kemiju, ali sam ubrzo zavoljela biokemiju, sintezu proteina, nukleinske kiseline kao nositelje nasljednih osobina. Tada je to bilo neistraženo i novo područje. Akademik Željko Kućan i pokojna profesorica Ivana Weygand Đurašević držali su fantastična predavanja i ulili nam ljubav prema molekularnoj biologiji. Na godini nas je bilo malo, studenti su se osipali, a i činjenica da smo mi bili generacija čiji je muški dio morao na služenje obaveznog vojnog roka odmah poslije srednje škole, nije pomogla. Zbog toga smo imali blizak kontakt s profesorima. Već na trećoj godini nas dvije iz generacije opredijelile smo se za usmjeravanje prema molekularnoj biologiji te sam za diplomski rad imala temu iz tog područja, a kad sam upisala poslijediplomski, morala sam ga upisati na biologiji uz posebnu molbu i odobrenje. Danas je interdisciplinarnost nužna i bez nje se ne može. Žao mi je da barijere među strukama još uvijek kod nas postoje i da ni danas nije jednostavno slušati kolegije s više smjerova i fakulteta i usmjeravati se prema onome što nas zaista zanima.

 

Kako je tekla Vaša profesionalna karijera?

...

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2018 Klub Sušačana