SUŠAČKA REVIJA broj 101/102

 


književnost

KNJIŽEVNIK IVO ŽIC KLAČIĆ

Igor Žic

Ivo Žic-Klačić bio je prvi književnik kojeg sam upoznao, jer je, stjecajem okolnosti, bio moj djed. Kako je umro kada sam imao dvanaest godina, sjećanja na njega pomalo su nefokusirana, meka, no neuhvatljivo ugodna. Sjećam ga se kao pomalo rezigniranog, no živahnog starca, niskog i proćelavog, uvijek u smeđem kućnom ogrtaču, s lulom čiji je dim bio aromatično agresivan, a opet ugodno prepoznatljiv. Pisao je i spavao u velikoj sobi iz koje se vidio cijeli Kvarner. Tu se znao i brijati pred malim ogledalom. Glavni komadi namještaja bili su dostojanstveni, no raštimani koncertni klavir (nekad me je mučilo kako su ga donijeli na šesti kat, no već dugo znam da su ga digli dizalicom i unijeli kroz trokrilni prozor!), ostatak one Rijeke koja je nestala 1945. godine, masivan krevet sa širokim metalnim nosačima, crni pisaći stol, uvijek pun rukopisa, te crni ormar za knjige.

Osobna knjižnica dobro nam daje obrise osobe - možemo uočiti strahove i nade, interese i sumnje. Djedova knjižnica nije bila velika, no kako se raspala tek nedavno, mogao sam joj se povremeno vraćati. Dakle, bilo je puno klasika marksizma, knjiga iz povijesti Rijeke - često na talijanskom, francuski romani na izvornom jeziku, nešto srpskih i ruskih knjiga te dosta onih koje su se bavile teorijom i povijesti književnosti. Ideologija, znanost i umjetnost stisnuti na malo prostora neprestano se boreći za novo iščitavanje. Dosta je knjiga bilo nanovo uvezano, a dobar dio bio je umotan u zaštitni, tamnoplavi pak-papir.

Kako su sjećanja često varljiva, nije ih loše nadopuniti dokumentima, koje su svojevremeno pronašli Mladen Urem i Boris Zakošek u Državnom arhivu Rijeka, te izvadcima iz djela, koji nam pomažu da pokušamo shvatiti jednog književnika prilično produktivnog, mjestimično čak i komercijalno uspješnog, no autora koji je stalno bio u sukobu s okolinom zbog ljevičarskih nazora. Ideologije su uvijek opasne, a najopasnije su kad se razlijevaju umjetnošću...

Iz krstnog lista saznajemo da je Ivan Emanuel Žic-Klačić rođen 26. ožujka 1903. godine u Puntu, a da je kršten 5. travnja u crkvi Svete Trojice. Cijeli obred obavio se ispred oca Franje Žica, trgovca, majke Franjice rođene Karabajić, kumova Silvestra Grabara i Marije Žic, te župnika Franje Žica.
...

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2018 Klub Sušačana