SUŠAČKA REVIJA broj 103/104

 


povijest

STARA GUVERNEROVA PALAČA U RIJECI

Igor Žic

Stara Guvernerova palača (1780.-1896.)

Nastojeći da pravno ustroji obalno područje svoje prostrane Monarhije, carica Marija Terezija (vladala od 1740. do 1780.) imenovala je 26. travnja 1776. grofa Josipa Majlátha de Székhelyja (1735.-1810.) za riječkog guvernera i za velikog župana novoosnovane Severinske županije.   Za svečanu uspostavu gubernija trebali su, uz Majlátha, u ime hrvatskog vijeća, prisustvovati Stjepan Niczki i Nikola Škrlec. Majláth se javio iz Györa, pismom od 23. kolovoza 1776., najavljujući hrvatskom banu Nadásdyju da će u rujnu doći u Zagreb.

Preuzvišeni i presvjetli gospodine grofe bane, gospodine premilostivi! Akoprem je utjelovljenje Rieke... a imenito slavne kraljevine Hrvatske već prije više mjeseci po njezinom veličanstvu dobrostivo odlučeno, ter meni već koncem mjeseca travnja uprava povjerena kao gubernatoru koje kano velikomu županu: to nisam mogao iz razloga, što mi je o toj novoj uredbi previšnja zapovjed njena veličanstva tek 22. ovoga mjeseca predana, prije pismom zasvjedočiti Vašoj preuzvišenosti onaj smierni poklon, koga sam joj dužan kano prvoj glavi priedsjednika ovih kraljevina. (Rački, F.: Rieka prema Hrvatskoj, Zagreb, 1867., str. 25)


Gnambova stara Guvernerova palača

Iz ovoga se vidi da je Monarhija bila velika i troma i da su se odluke provodile mjesecima nakon što su donesene. Predaja grada od strane povjerenika češko-austrijske kancelarije baruna Riccija zbivala se u Rijeci od 20. listopada 1776. godine, u prisutnosti Josipa Majlátha i savjetnika Nikole Škrleca. Cijeli proces zbivao se polako jer je uključivao i Bakar, Bakarac i Kraljevicu, područja uz Karolinu, te formiranje Severinske županije. Prva faza formiranja vlasti odvijala se sve do 10. studenog 1777. kad je održana glavna skupština Severinske županije u Mrkoplju. Josip Majláth tom prigodom je rekao:

Ono, što smo željeli, dostigosmo pravednosti i dobrostivosti naših svjetlih vladalaca. Oni hoćedu, da se ova severinska županija, koja se diže iz pepela modruške i vinodolske, tako uredi, kako bi se odanle trgovina širila na prostrane zemlje sv. krune kraljevine pače i ciele slavne monarkije. Toga radi severinskoj županiji i obsegu ugarskih kraljevina pridružiše osim Bakra, opetovano zahtievanoga po zakonih kraljevine, bližji stare Liburnije grad Rieku, veoma prikladan za morsku trgovinu, s cielim kotarom i uz odličnu blagodat slobodne luke. (isto, str. 43-44)       

Severinska županija uključivala je Rijeku i Karlovac, a granice su joj bile Kupa, more i Vojna krajina. Tada je Rijeka imala 5.132 stanovnika, od kojih je 61 bio svjetovni svećenik, 22 kapucini, 11 augustinci, 20 benediktinke, 68 trgovci, 220 obrtnici. Glavni gradski prihod bila je carina. Između 49 patricijskih obitelji biralo se 50 gradskih vijećnika. Rijeka je bila drugi najveći hrvatski grad - poslije Bakra, koji je upravno dosezao do Rječine!

Guverner Mailáth imao je velikih planova za uređenje Rijeke, a u tome mu je važan pomoćnik bio inženjer Anton Gnamb. On je stigao iz Trsta u Rijeku 27. ožujka 1773. godine i tu je ostao do smrti (ili odlaska?) 1806. godine. Dobio je zadatak da urbanistički definira širenje Rijeke izvan zidina Starog grada. Preduvjeti su bili to što je 1775. godine prestalo zaključavanje gradskih vrata, a car Josip II. donio je 1780. odluku da se zatrpaju riječki obrambeni rovovi. Tako je Gnamb mogao definirati cijeli potez od Rječine, tadašnje gradske luke, preko Korza i starog kapucinskog samostana na Žabici, sve do Rafinerije šećera na Brajdi.

Anton Gnamb (?, 1745. - Rijeka, 1806.?) još je 1770. godine izradio kartu Karolinske ceste, između Rijeke i Zagreba, oko Stare Sušice u Gorskom kotaru. Bio je poslan u Rijeku preko tršćanske Intendance 27. ožujka 1773. i od tada pa do 1806. bio je glavna pokretačka snaga svih većih građevinskih radova. U početku je bio građevni inspektor, a potom glavni inženjer Gubernija. Smatrao se geometrom, matematičarem, urbanistom, stručnjakom za vodogradnje, pa je sam premjeravao, planirao, projektirao, izrađivao nacrte postojećih objekata, vodio radove i nadzirao tuđe gradnje. Tijekom 1782. godine u više navrata popisivao je posjede Rafinerije šećera u Rijeci, zbog zahtjeve Magistrata. Taj njegov posao bio je izuzetno važan jer je Rafinerija šećera bila najveća i najvažnija gradska firma.

Projektirao je Guvernerovu palaču 1778. godine, na zapadnom kraju Korza (nasred današnjeg Jadranskog trga), a građevina je bila dovršena 1780. U osnovi je povezao dvije starije zgrade zatvorivši jednokatnicom unutrašnje arkadno dvorište. Glavni ulaz bio je na užoj fasadi, prema istoku, odnosno Korzu. Građevina je u prvo vrijeme izgledala neobično jer je zapadna zgrada, nekadašnja Trgovačka kuća, stajala pod kutom u odnosu na istočnu, a istočna je tek dijelom imala kat! Sve je izgledalo krajnje skromno i neugodno nepravilno. U prvo vrijeme prema moru su bile pomoćne prostorije: prostor za sobara, prostor za kočiju, konjušnica i drvarnica. Prema Korzu, odnosno Gubernijalnoj ulici, bile su sobe kućepazitelja i kuhara, smočnica, praonice i druge pomoćne prostorije. Na katu bio je guvernerov stan, a u nekadašnjoj Trgovačkoj kući, na prvom i drugom katu, bili su guvernerov i tajnikov ured, registratura, protokol, soba za sjednice i druge prostorije.


Piazza Elisabetta s parkom na mjestu stare Guvernerove palače. Monumentalna palača Adria, do nje nekadašnja palača Zmaić (Županija), a nasuprot kuća Vranyczany i kuća Whitehead

Gnamb je, potom, sagradio 1785. Aninu cestu, koja je povezala Rijeku s Pazinom, preko Učke. O tome je sačuvan kameni natpis u lapidariju Pomorskog i povijesnog muzeja, koji u prijevodu s latinskog glasi:

 Za vrijeme Pavla Almaszyja de Zadanyja, guvernera Ugarskog primorja i grada Rijeke, grofa Petra Szaparyja, sv. car. kralj. apostol. veličanstva kameralnog i dvorskog savjetnika, proguvernera, brigom sudaca i rektora; slob. baruna Josipa od Podmaniczkija, sv. car. i kralj. apostol. velič. savjetnika i slobodnog baruna Josipa od Marottija, djelom Antona Gnamba, geometra i kraljevskog graditelja, Anina cesta je na korist, slobodu probitaka i ukras grada Rijeke, sagrađena i javnom korištenju predana u kolovoza 1785. godine.

Iste godine izradio je nacrt mosta i stražarnice u Karlovcu. Sistematizirao je Korzo, današnji Jelačićev trg, trg ispred starog Adamićevog kazališta, nazvan prvotno Trg osam ulica (prostor ispred Gradske knjižnice), otvarao je nove ulice na Rovu (današnja Starčevićeva ulica) i Rječini. Izveo je ikonografski plan Rijeke 1785., na kojem je s brojem 1 prikazana nedavno dovršena Guvernerova palača na samoj obali, s molom koji dolazi do zgrade.

...

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2019 Klub Sušačana