SUŠAČKA REVIJA broj 105/106

 


povijest

OD JADRANSKOG TRGA DO BRAJDE

Igor Žic

(šetnja kroz prostor i vrijeme)

Gotovo dvije tisuće godina Rijeka je bila skroman utvrđen grad. Tek krajem 18. stoljeća grad je izašao izvan zidina rimske Tarsatice, odnosno srednjovjekovne Rijeke sv. Vida (Flumen Sancti Viti). Korzo, kao nova obalna cesta, završavala je kod stare Guvernerove palače (stajala je nasred današnjeg Jadranskog trga od 1780. do 1896.). Na samom kraju bila je crkvica sv. Andrije. Taj sakralni objekt srušen je 1876. godine, a stajao je na mjestu gdje je potom podignuta kuća grčkih trgovaca Manasteriotti (na uglu između Riječkog nebodera i Erste banke). Crkvica svetog Andrije sigurno je postojala u 14. st. Iznad ulaza stajao je uklesani natpis: A.1552. Fr. Joannes Primosich Prior, no vjerojatno bila je riječ o obnovi objekta. Crkva je bila napuštena nakon ukidanja samostana augustinaca 1788. godine. Prilikom rušenja nađen je ostatak velikog rimskog mozaika s natpisom: AGAPE VEDVA PRO ET SUOS E.C.P.D.C.C.C. Gospođa Sabina de Horhy, rođena Scott, poklonila je komad tog mozaika koji je potjecao iz ostavštine pokojne Cristine Scott, rođene Adamić. Preko Gradskog muzeja (Museo Civico) komad je dospio do Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja.

Krajem tridesetih godina 20. stoljeća, dok je grad bio pod Italijom, idu dva velika građevinska projekta: izgradnja tzv. Riječkog i tzv. Malog nebodera.


Zgrada Riječke nadbisdkupije sa skulpturom Ljube de Karine

Nakon što su srušene dvije manje zgrade sa zapadne strane današnjeg Jadranskog trga, taj prostor je, nakratko, dobio sasvim ugodan izgled. No kako je na Sušaku započela gradnja Hrvatskog kulturnog doma s neboderom koji je trebao biti najviši u Kraljevini Jugoslaviji, odlučeno je da se prihvati izazov i da se u Rijeci podigne slična građevina. Investitor objekta bio je Marco de Arbori, čiji se otac Enrico obogatio u vrijeme prohibicije alkohola u Chicagu, blisko surađujući s legendarnim Al Caponeom. Projektant je bio tršćanski arhitekt Umberto Nordio, a suradnik mu je bio Vittorio Frandoli.  

Riječki neboder građen od 1939. do 1942., ima dvanaest katova, a visok je 53 metra. Donji dio obložen je travertinom, a gornji keramičkim pločicama. U atriju nebodera korišten je bijeli kararski mramor, a radijatori su uokvireni crvenim mramorom iz Montecatinija. Nekad je dekoraciju u atriju činila freska Carla Sbisse Gabriele D’Annunzio proglašava Ustav Talijanske uprave Kvarnera (njegove Riječke države!), no ona je uništena (premazana) nakon 1945. godine. Građevina je poštivala američke standarde, pa stanovi imaju dva ulaza, ugrađene ormare, moderne kuhinje i kupaonice, veliko predvorje, niz soba, sušionicu rublja i prostrane lođe. Upravitelj gradnje ovog objekta u stilu novecenta bio je arhitekt Nereo Bacci, a radove je izvodilo poduzeće inženjera Dolfina i Lettisa.

Uspinjući se današnjom Ciottinom ulicom, idemo prema stražnjem, apsidalnom, dijelu Gospe Lurdske, najveće riječke crkve. Nekad je na tom mjestu stajala skromna crkva sv. Augustina, koju su podigli augustinci na brežuljku blizu mora. Taj je crkveni red stoljećima bio najbogatiji lokalni posjednik. Dana 3. ožujka 1606. u Rijeci se sastalo gradsko vijeće i odposlalo papi Pavlu V. zamolbu za utemeljenjem kapucinskog samostana – prvog u Hrvatskoj. Temeljni kamen skromnog samostana postavljen je 28. kolovoza 1610. Nakon obnove, samostansku crkvu sv. Augustina posvetio je pulski biskup Cornelije Sozomeno 14. lipnja 1613.
...

 

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2019 Klub Sušačana