SUŠAČKA REVIJA broj 105/106

 


opatija

BISER NAŠEG MORA

Aleksandra Kućel-Ilić

U ožujku 2019. godine Opatija je obilježila punih 130 godina otkada je u njoj rođen zdravstveni turizam, a gradić uz more pod Učkom proglašen klimatskim lječilištem. Riječ je o turističkom odredištu s najdužom tradicijom zdravstvenog turizma u Hrvatskoj, od daleke 1889. godine, i upravo na tom podatku je Turistička zajednica Grada Opatije osmislila i na raspolaganje publici koja se želi uključiti u domenu zdravog života dala mjesec pun zbivanja u okvirima manifestacije „Ožujak, oaza wellnessa“. Ovo je ujedno i godina u kojoj se obilježava 135 godina od izgradnje hotela Kvarner, prvog hotela u Opatiji, koji je također rođen upravo zbog procvata lječilišnog turizma, ali ujedno i najstarijeg hotela na istočnoj obali Jadrana, izgrađenog za samo deset mjeseci, u vrijeme bez kompjutora, interneta i tehnoloških inovacija i otvorenog 1. travnja 1884. godine. 

U to vrijeme kada je Opatija službeno proglašena lječilištem, imala je dvanaest sanatorija i šezdesetak registriranih liječnika. Zbog liječenja ili odmora koji je trebao prevenirati bolesti, „staru damu“ su za duže ili kraće boravke, a ponekad su na ovim prostorima ostajali i zauvijek, birala najpoznatija imena ondašnjega vremena. Uz okrunjene glave te predstavnike aristokracije i buržoazije, potpisnike iz Zlatne knjige gostiju Opatije tiskane 2008. godine, koju je uredio Opatijac i bivši gradonačelnik Opatije Amir Muzur, u ovom gradu su se odmarali veliki pisci poput Antona Pavloviča Čehova i Vladimira Nabokova, kompozitori poput Gustava Mahlera i Franza Lehara, ili pak violinist Jan Kubelik, odnosno američka balerina Isadora Duncan, da se spomene tek dio njih.

Ne kaže se bez razloga kako zdrav čovjek ima na tisuće želja, a bolestan samo jednu – biti ponovno zdrav. I upravo na toj istini je zapravo utemeljena i priča o ljekovitosti opatijskoga podneblja, smještenog uz more koje je od pamtivijeka povoljno za rehabilitaciju mnogih bolesti, ali i u neposrednoj blizini planine. Plavo i zeleno, spoj Mediterana i kontinenta, očaravali su nekadašnje putnike, a to čine i danas. Klima koja je toliko blaga da ovdje i zimi cvate cvijeće, primjerice kamelije, koje su simbol Opatije, te mimoze i magnolije koje označavaju prijelaz iz zime prema proljeću, zatim mediteransko raslinje utemeljeno na grmovima mirisnoga lovora, parkovi koji ju okružuju i blizina mora, još u 19. stoljeću ovaj su mali, ali sadržajno bogati grad svrstali među najpriznatija europska lječilišta onoga vremena. Na toj tradiciji se, uz određene uspone i padove, zlatna vremena i vremena stagnacije kreirala i budućnost grada koji je danas, u 21. stoljeću, premda vrhunac sezone doživljava tijekom ljeta, svjestan da uz klimatske uvjete i popratne sadržaje u više od 30 hotela ima puno potencijala za rad tijekom svih 365 dana u godini.

O tome koji su ljudi u povijesti Opatije dali najveći doprinos procvatu lječilišne oaze, pisali su mnogi zaljubljenici u ovaj grad, pa se, da bi se razumjelo suvremenost i pozivanja na „zlatne dane opatijskog turizma“, treba zaviriti u tu prošlost.
...

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana