SUŠAČKA REVIJA broj 105/106

 


REQUIESCAT IN PACE

 

Igor Koprivnikar

Uime svih članova i izvršnih tijela Kluba Sušačana, kao sadašanju predsjednicu, pripala me je časna i tužna dužnost posljednjeg oproštaja s još jednom značajnom osobom za život našeg Kluba koje više nema među nama.

U rano jutro, u četvrtak, 7. ožujka ove godine, napustio nas je naš dugogodišnji član i predsjednik Izvršnog odbora, neumorni aktivist i velik prijatelj Kluba Sušačana, gospodin Igor Koprivnikar. Nakon duže i neumitne bolesti, otišao je tiho u svom domu na Sušaku, u prisutnosti svojih najmilijih, brižne i požrtvovne supruge Mirjane, kćerke Ines i članova svoje obitelji. U 88-oj godini života, oslabljen bolešću, otišao je u miru, tiho i samozatajno kako je zadnjih godina i živio, okružen samo svakodnevnom brigom, pažnjom i ljubavlju svojih najbližih.

Gospodin Igor Koprivnikar rođen je u Rijeci 1931. godine. U našem lijepom gradu na dvije obale Rječine proveo je cijeli svoj dugi i ispunjen život. Tu se školovao i stjecao obrazovanje strojarskog inženjera, tu je, uz svoje dobre prijatelje i suigrače iz vaterpolo kluba Primorje, postizao brojne sportske uspjehe kao vrsan vaterpolist, tu je zasnovao obitelj, proveo i cijeli svoj radni vijek kao uspješan gospodarstvenik u poznatoj riječkoj tvrtki Brodoprojekt kojoj je godinama bio na čelu, u funkciji generalnog direktora.

Zajedno s nekolicinom uglednih ljudi našeg grada koji su međusobno bili povezani neraskidivim vezama istih životnih opredjeljenja i svjetonazora, zajedničkog školovanja ili dugogodišnjeg prijateljstva, sportskih ili poslovnih uspjeha, gospodin Igor Koprivnikar bio je jedan od idejnih začetnika, utemeljitelja i osnivača Kluba Sušačana, prve udruge civilnog društva u Primorsko-goranskoj županiji i jedne među prvim udrugama takve vrste u Hrvatskoj.

U proljeće 1992., u ozračju Domovinskog rata koji je trajao, tih davnih i teških dana dok su naši vojnici ginuli na bojišnicama diljem Like i Slavonije a egzodusi ljudi napuštali svoje kućne pragove, dok se nova država rađala iz zgarišta, pepela i dima, iz patnje i stradanja ljudi, osnovan je naš Klub. Njegovi utemeljitelji i osnivači bili su ispunjeni vjerom da se i u teškim vremenima može učiniti nešto dobro, nešto na opću korist zajednice. Nadali su se da će vrijeme koje dolazi, kada prođe ludilo rata, svima koji ostanu i onima koji će tek doći, donijeti bolje dane i sretniji život, život po mjeri svakog čovjeka.

Kada je, u subotnje prijepodne, dana 11. travnja 1992. godine, u prepunoj dvorani Sušačke gimnazije, održana osnivačka skupština Kluba Sušačana, Igor Koprivnikar, zajedno s Arsenom Celigojem, Arsenom Čabrijanom, Majom Despot, Mirkom Koširom, Raulom Komenom, Mladenom Lencom, Borisom Lukićem, Dankom Pavešićem, Oskarom Pavešićem, Milivojem Perovićom, Andrijom Randićem, Igorom Ružićom i Vlastom Linić - Vlahović, bio je izabran u prvi Izvršni odbor novoosnovane udruge. Za prvog predsjednika izabran je tada Zdravko Ćiro Kovačić koji je na čelu Kluba ostao punih 18 godina.

Kao i naš nezaboravni predsjednik, naš dragi šjor Ćiro, tako je i Igor Koprivnikar, na funkciji predsjednika Izvršnog odbora, ostao do kraja devetog mandata, dakle, do rujna 2010. godine, kada je održana 10. Izborna skupština Kluba Sušačana i izabrani novi predsjednici Kluba i Izvršnog odbora. I u ovoj prigodi, s tugom i pijetetom prisjećamo se svih naših članova koji više nisu među nama, dugujući im neizmjernu zahvalnost za pruženi doprinos u radu i opstojnosti Kluba.

U početnim aktivnostima, u stasanju Kluba kao udruge civilnog društva u čijem je Statutu kao osnovni cilj djelovanja zapisan „rad na dobrobit društvene zajednice i svih njenih građana“, u financijskim i pravnim pitanjima, u stjecanju respektabilnog ugleda i reputacije Kluba u našem gradu i Županiji, gospodin Igor Koprivnikar dao je svoj nemjerljivi doprinos. Bio je začetnik brojnih ideja, pokretač i realizator brojnih inicijativa, uvijek prisutan i zainteresiran za rad i prosperitet Kluba, uvijek u brizi za njegovu financijsku opstojnost i ugled u društvenoj zajednici. Nezaobilazna je njegova značajna uloga u pokretanju izdavanja Sušačke revije i pomoć u održanju kontinuiteta njezinog izlaženja. Kao čovjek sistematičan, pragmatičan, organiziran i uporan, bio je strogi učitelj, ali dobronamjerni savjetnik brojnim mlađim članovima koji su se, tijekom vremena, uključivali u rad Izvršnog odbora i u ostale klubske aktivnosti.

Igor Koprivnikar bio je zaljubljenik u Sušak, čovjek koji je u Rijeci realizirao cijeli svoj dugi i ispunjen život, najprije kao odličjima ovjenčani sportaš - vaterpolist, zatim kao uspješan gospodarstvenik i društveni radnik. Velike su njegove zasluge za razvoj i održanje brojnih sportskih aktivnosti i organizacija u našem gradu, a nemjerljiv njegov doprinos i neumorni pregalački angažman oko izgradnje bazenskog kompleksa na Kantridi, na čemu će mu zauvijek biti zahvalne sadašnje i buduće generacije plivača, vaterpolista i svih korisnika tog prelijepog sportskog objekta. Pored svega, Igor Koprivnikar bio je dobar obiteljski čovjek i rado viđeni građanin našeg grada, kojeg su mnogi poznavali, uvažavali i voljeli. Bio je jednostavan, neposredan, iskren, pošten i plemenit čovjek, dobar i odan prijatelj. Opredijeljenost za postizanje zacrtanih ciljeva, sistematičnost i organiziranost u radu, upornosti ustrajnost, njegove su ljudske osobine zbog kojih je bio vrlo uspješan na različitim područjima svoga djelovanja.

Zbog bolesti povukao se iz društvenog života grada i Kluba u mirno okruženje svog doma na Sušaku i svoje obitelji. Održavali smo stalne kontakte s njim, zadnje vrijeme najviše s njegovom suprugom Mirjanom. Imali smo želju i namjeru posjetiti ga nakon novogodišnjih praznika, ali to, nažalost, nismo realizirali. Njegov iako očekivani, a ipak nenadani odlazak spriječio nas je u tome, zbog čega je u nama ostao tračak kajanja i gorčine zbog neizvršene ljudske obveze....jer, sve što želimo i možemo učiniti za neku osobu, treba učiniti odmah i bez odlaganja, jer već sutra može biti prekasno....a onda više ne možemo učiniti ništa!

Tužna je, ali činjenična spoznaja da je u našim redovima sve manji broj ljudi koji su bili idejni začetnici, utemeljitelji i osnivači Kluba Sušačana, „stara garda” pomalo odlazi, ostali smo bez još jednog našeg dugogodišnjeg, vrijednog i zaslužnog člana....ali, iznad svega, ostali smo bez još jednog dobrog čovjeka! Hvala mu na svemu čime nas je zadužio i čemu nas je, svojim primjerom i djelom, naučio. Hvala mu na svemu što je učinio za naš Klub, za naš Sušak i našu voljenu Rijeku.

Zbogom Igore, bog dragi i dobri prijatelju! Hvala ti što si bio dio naših života. Uspomenu na Tebe čuvat ćemo zauvijek u našim srcima! Neka Ti je laka ova primorska, sušačka, trsatska gruda koju si toliko volio!

Počivao u miru!

Tamara Morić

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2019 Klub Sušačana