SUŠAČKA REVIJA broj 105/106

 


projekti

RIJEČKA SLATKO-SLANA REVOLUCIJA

Jasmin Đečević

Poslije 2020. godine Rijeka neće biti ista, ne znamo hoće li biti bolja i koliko, ali Europska prijestolnica kulture pokazat će može li nekadašnji industrijski gigant pronaći neki nov identitet, može li se probuditi i početi stvarati nove vrijednosti ili će ostati u glibu žaljenja za prošlim vremenima pitajući se „Što je pošlo krivo?“.

Iako je fizička transformacija dijelova grada samo dio projekta Europske prijestolnice kulture, ta je transformacija građanima najvidljivija i ujedno je najsigurniji dio naslijeđa cijelog projekta. Zona nekadašnje tvornice Rikard Benčić trenutno je veliko gradilište, a ako sve bude prema planovima, postat će narednih mjeseci još i veći mravinjak radnika i teške mehanizacije kako bi do proljeća 2021. u potpunosti zaživio art-kvart s Muzejom moderne i suvremene umjetnosti, Muzejom grada, Dječjom kućom i Gradskom knjižnicom. To je na području Hrvatske još neviđena transformacija i revitalizacija nekog kompleksa industrijske baštine, ali ako Rijeka nečega ima za izvoz, to su prazni i napušteni prostori. Kada je nestala industrija, ti su prostori ostali bez funkcije, potpuno odsječeni od urbanog tkiva; svijet duhova koji služi samo kao bolni podsjetnik na slavnu industrijsku prošlost, bez sudjelovanja u sadašnjosti, a kamoli budućnosti grada. I dok obnova Benčića podrazumijeva drastične promjene uz velike investicije, jedna bi druga zona mogla također doživjeti veliku transformaciju, ali ne grandioznim i skupim projektom, nego serijom privremenih i trajnih arhitektonskih intervencija.

Izgubljeni grad

Naime, programski pravac Slatko i slano, dio programa Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020., odlučio se koncentrirati na osmišljavanje i aktiviranje nedovoljno iskorištenog, a izuzetno zanimljivog i atraktivnog dijela u samom srcu Rijeke, a to je zona kanjona Rječine, Delte i Molo longa. Naziv pravca referira se na područje gdje se susreću slatka (Rječina) i slana (more) voda koje je veliki prostorni i gospodarski potencijal grada, ali koje je građanima potpuno nedostupno zbog lučke i industrijske funkcije ili pak zapušteno i neatraktivno. Primarni cilj našeg programskog pravca obnova je urbanih prostora, bivših industrijskih i lučkih sadržaja u samom srcu Rijeke. Ovaj specifičan teritorij karakteriziraju prostori susreta prirode i grada, nesvakidašnjeg sukoba ekologije i infrastrukture, gdje se jasno iščitavaju urbane konfiguracije raznih država, gradskih režima i urbanističkih ideologija, navode autori ovog programa.


Ekumena, multikonfesionalni paviljon, Nikola Bašić

Idejni otac (a vjerojatno i majka) pravca Slatko i slano je poznati riječki arhitekt Idis Turato koji je za ovu priliku okupio neke od najistaknutnijih predstavnika domaće i regionalne arhitektonske scene i od njih zatražio da osmisle neku novu Rijeku, odnosno da spomenutu zonu Rječine, Delte i Molo longa vrate u život serijom većih i manjih intervencija. Pri tome ih je ograničio u jednoj, ali važnoj, „sitnici“, a to je - novac. Turato je, naime, već duže vremena uvjeren da se prostor Delte, kao i ostali slični prostori, neće obnoviti jednim, velebnim, nekoliko stotina milijuna kuna/eura vrijednim projektom jer takvih investicija jednostavno više nema. Ako ih i ima, one se sigurno neće dogoditi u Rijeci. Dakle, kada iz priče maknemo imaginarnog investitora i njegove dolare/eure/kune koji, eto, samo čekaju da se preliju Kvarnerom, preostaje nam jedino da grad oživimo projektima koji su u isto vrijeme atraktivni i korisni za zajednicu, a ne zahtijevaju ogromne investicije. Pozvani arhitekti odgovorili su na poziv iz Rijeke i uz puno kreativne snage stvorili seriju iznimno zanimljivih idejnih projekata koji bi, ako bi se svi ili barem većinom realizirali, Rijeci podarili dodatne kulturno-turističke atrakcije, ali i upisali grad na svjetsku kartu kao svojevrsni arhitektonski laboratorij uživo.

Svoje su projekte za novu Rijeku napravili sljedeći arhitekti: 3LHD, Dinko Peračić, Svjetlana Despot, Studio UP, Damir Gamulin i Antun Sevšek, x3m, BIRO, Ana Boljar i Ida Križaj Leko, SKROZ, Iva Letilović i Igor Pedišić, Goran Stipeč Brlić i Sekcija mladih DAR-a, Bevk Perović arhitekti, Katušić Kocbek arhitekti i Rožić arhitekti, Tonči Čerina i Mia Roth Čerina, Platforma 9.81 te zadnji, ali nikako ne najmanje važan, akademik Nikola Bašić.
...

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2019 Klub Sušačana