SUŠAČKA REVIJA broj 105/106

 


povijest

RIJEČKA KOMPANIJA I ŠEĆER

Ervin Dubrović

Muzej grada Rijeke ubrzano se priprema za useljenje u upravnu palaču nekoć čuvenog Povlaštenog trgovačkog društva Trsta i Rijeke (Privilegierte Handlungs-Kompagnie zu Triest und Fiume), danas poznatiju pod imenom posljednjega korisnika ovoga kompleksa, „tvornice pomoćnih motora“ i ljevaonice Rikard Benčić. Početkom 2020. u glavnu će se zgradu, u najveću poslovnu baroknu palaču u Monarhiji, smjestiti Muzej grada Rijeke i prvi put otvoriti svoj stalni postav. Prvi će kat, nakon uvodnog pregleda povijesti Rijeke, biti posvećen novijoj povijesti grada, od otvaranja slobodne luke početkom osamnaestog stoljeća do kraja dvadesetog stoljeća. Drugi će kat najvećim dijelom biti posvećen upravo nekoć slavnom Riječkom društvu i proizvodnji šećera.

Nakon osnutka slobodne luke, 1719. godine, trebalo je izgraditi i suvremene ceste i pokrenuti gospodarski rast i time poduprijeti poslovanje nove luke. Stoga je odmah započela gradnja luke s lazaretom, kao i izgradnja ceste Karoline, koja je Rijeku povezivala s Karlovcem, odakle se prema prema panonskoj žitnici polazilo rijekama ili cestama. Pokretanjem trgovačkih kompanija od kojih se očekivalo da luci i, uopće, gospodarstvu zemlje dadu bitan impuls, dugo nije bilo sreće. I Carski je dvor, po uzoru na velike engleske i nizozemske istočno-indijske i zapadno-indijske kompanije, osnovane već početkom sedamnaestog stoljeća, nastojao osnovati vlastitu kompaniju koja bi se uključila u kolonijalni promet te poticala izvoz. Prvo je austrijsko društvo slična ustroja bila Orijentalna kompanija, osnovana u Beču, 1667. godine. Druga bečka Orijentalna kompanija, osnovana 1719., ima i filijalu u Rijeci, kao i Azijska kompanija u Ostendeu, u Austrijskoj Nizozemskoj (današnja Belgija), osnovana 1722. godine. Unatoč početnim uspjesima i ova se kompanija ugasila – ovoga puta ne zbog lošega poslovanja nego zbog engleskog pritiska prema Habzburzima.

Osnivanje nove, buduće riječke Kompanije, već je krajem 1740.-ih osmislio grof Philipp Kinsky, (Prag 1700. – Beč 1749.), iz češke velikaške obitelji. Kinsky je u doba Karla VI. veleposlanik u Londonu, od 1728. do 1734., a ubrzo nakon ustoličenje Marije Terezije, 1741., postaje Caričin blizak savjetnik te potom kancelar češke dvorske kancelarije i predsjednik Dvorskog bankarskog povjerenstva (Bancohofdeputation). Mnoge njegove sposobnosti bile su, dijelom, zasjenjene samovoljom i arogancijom zbog kojih nije bio osobito omiljen, no upravo se njemu pripisuju zasluge za iniciranje i osmišljavanje novoga trgovačkog društva. Nakon njegove smrti osnivanje Kompanije preuzima grof Rudolf Chotek (Belušice, Češka 1708. – Beč 1771.), također pripadnik češke velikaške obitelji, predsjednik Dvorske komore – kojoj je prvenstvena zadaća poticanje i razvoj gospodarstva. On je i čelni čovjek Trgovačkog direktorija (Komerzdirektorium), a od 1749. i dugogodišnji predsjednik Dvorskog bankarskog povjerenstva.

S velikim ambicijama u osnivanju Kompanije Chotek se obraća austrijskoj upravi u Bruxellesu, kojoj povjerava pronalaženje pogodnih ulagača i vodećih direktora Kompanije, čiji uspješni prekomorski poslovi jamče uspjeh nove kompanije. Ta je zadaća povjerena „opunomoćenom ministru“, jednom od vodećih ljudi, prvome do guvernera Austrijske Nizozemske. Antoniotto Botta Adorno iz Genove bio je istaknuti ratnik i zapovjednik austrijskih postrojbi u sjevernoj Italiji. Upravo uoči osnutka Kompanije, 1749. godine, postavljen je za opunomoćenog ministra (minister plenipotenziario) u Austrijskoj Nizozemskoj u Bruxellesu. Po nalogu Dvora Botta Adorno stupa u kontakt s bankarskom kućom Proli iz Antwerpena, te je povezuje s Dvorskom komorom u Beču.

 

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2019 Klub Sušačana