SUŠAČKA REVIJA broj 107/108

 


industrijska baština

BILA JEDNOM INDUSTRIJA (GORANSKI POGONI RIJEČKIH TVORNICA)

Kristina Pandža

Goranski pogoni riječkih tvornica

Istraživanje riječke industrijske baštine traje dugi niz godina. Pioniri istraživanja predstavili su već širok spektar tema - arhitektonska baština, povijesno-umjetničko značenje, maritimna ostavština, sociološke i antropološke teme, značajne povijesne ličnosti. Količina napisanih članaka, održanih predavanja, stručnih obilazaka i manifestacija može se mjeriti s količinom industrijske baštine koju Rijeka ima i koja joj je ostala u nasljeđe. Pa ipak, sa svakim se istraživanjem otvori nešto novo, nepoznato, zanimljivo, a svaka je arhivska kutija puna novih tema koje valja istražiti i zapisati.

Mapiranjem industrijske baštine Primorsko – goranske županije za potrebe županijskog projekta njezine prenamjene, napravljena je karta neistraženih objekata nekadašnje industrijske namjene.[1] Obuhvaćen je cijeli gorskokotarski kraj, otoci, kvarnersko primorje, a kao rezultat dobili smo popis do sada neistraženih, nepobrojenih i pomalo zaboravljenih napuštenih hala i zgrada, te raznih tvorničkih objekata. Popis podsjeća na količinu proizvodnje koja je nosila razvoj i napredak županije, a čije materijalne ostatke danas samo sa sjetom možemo promatrati i sa znatiželjom dalje istraživati. Broj škverova duž liburnijske obale, crikveničkog primorja i otoka teško je odrediti, kao što je teško doći do broja goranskih pilana. Ostali su nam samo oni koji mogu iz prve ruke posvjedočiti o prošlim vremenima, najčešće sa sjetom.

Goranski je kraj kroz povijest imao industrijsko značenje koje je uz poljoprivredu i stočarstvo ponegdje, bilo pokretač gospodarskog razvoja. Industrija Gorskoga kotara kroz povijest temeljila se na pilanarstvu i drvnoj industriji te rudnicima. Otkrićem željeza u Čabru do polovice 17. st. razvija se velika topionica željeza, prva industrija u hrvatskim krajevima nastala na osnovi prerade željeza, a koja je 1673. godine imala 204 zaposlenika.[2] Zbog klimatskih nemogućnosti za poljoprivredu stanovništvo se bavilo uslužnim poslovima i obrtima te radom u mlinovima i pilanama, novim kovačnicama, poput pogona u Crnom Lugu, ali i staklarnama u Mrzloj Vodici i Staroj Sušici. Razvoju pilanarstva uz prirodne resurse pridonio je i velik broj posjeda Zrinskih i Frankopana diljem Gorskoga kotara i ulaganja u šumarstvo, pilanarstvo te rudarstvo.


 

[1] Projekt RefreSH, Interreg Central Europe, u kojem je Primorsko – goranska županija partner. Za potrebe projekta, Centar za industrijsku baštinu izradio je elaborat Mapa industrijske baštine Primorsko-goranske baštine, s popisom lokaliteta nekadašnje industrijske namjene, a s potencijalom prenamjene za kulturno-kreativne industrije. https://www.interreg-central.eu/Content.Node/REFREsh.html (10.09.2019.)

[2] Ines Srdoč-Konestra i Saša Potočnjak, ur., Putovima Frankopana, Frankopanska baština u Primorsko-goranskoj županiji, Tiskara Sušak, Rijeka, 2018., str. 206

 

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2020 Klub Sušačana