SUŠAČKA REVIJA broj 109/110

 


okrunjene glave

KRALJ KAROL U OPATIJI I RIJECI

Ervin Dubrović

Kad smo u Muzeju grada Rijeke započeli rad na izložbi Nepoznati Klimt, o slavnom bečkom slikaru Gustavu Klimtu koji je, zajedno s bratom Ernstom, Franzom Matschom, krajem 1884. i početkom 1885. naslikao više velikih alegorijskih kompozicija za Teatro Comunale u Rijeci (Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca), privukla nas je činjenica da su u isto vrijeme isti umjetnici naslikali i velika platna za ljetni dvorac rumunjskog kralja u Sinaji, u planinama koje su vladara iz njemačke dinastije Hohenzollern morale podsjećati na rodni Sigmaringen i alpski krajolik njegove mladosti.

Umjetnici koji su tek bili završili Školu primijenjenih umjetnosti u Beču (Kunstgewerbeschule), tada su bili još na početku karijere. Odlučili smo, stoga, na izložbi prikazati i slike iz kraljevskog dvorca Peleş u Sinaji, i to upravo one iz dvorskoga kazališta, da bismo posjetiteljima pružili priliku da ih vide zajedno i usporede. Srećom mladi su bečki slikari slikali temperama na platnu, pa je njihova djela bilo moguće skinuti i predstaviti ih muzejskoj publici.

Dok sam šetao dvorcem Peleş u Sinaji i razgledavao Klimtove slike, prolazeći kraljevskim odajama pomišljao sam na legende o kralju Karolu i kraljici Elizabeti koji su prije više od stotinu godina redovito dolazili u Opatiju i Rijeku. Na istraživanje priča o rumunjskom kraljevskom paru na Kvarneru, koje su u Opatiji još uvijek žive, potakao me i nedavni boravak njihovih nasljednika, rumunjskog princa Radua i princeze Margarete koji su, tragovima svojih predaka, posjetili Opatiju 5. studenoga 2018. godine.


Mala fortica na šetnici Carmen Sylve, koju je dao izgraditi
kralj Karol i nekad se zvala njegovim imenom - Šumski put
kralja Karola.

Vratimo se opet u prošlost. Kralj Karol i kraljica Elizabeta u Hrvatskoj su privlačili pozornost svaki put kada su prolazili na putu prema Opatiji. U Zagrebu pažnju već mnogo prije, na primjer, izaziva i vijest o zarukama rumunjskog vladarskog para, 1869., kao i o posjeti članova austrijske vladarske kuće rumunjskom kralju 1884. godine.[1] No najčešće zagrebačke novine pišu o rumunjskom kralju kada je na proputovanju prema Opatiji, novom mondenom odmaralištu, u kojem kraljevski par u vrijeme Uskrsa obično provodi više tjedana.[2] U Zagrebu kralja posjećuju i predstavnici grada, a pred njegovim vlakom okupljaju se i pozdravljaju ga i brojni građani.[3] Zagrebački je tisak zainteresiran i za rumunjske međunarodne odnose, naročito za napetosti u odnosima s Grčkom.[4]

Iako Karol i Elizabeta redovito dolaze u Opatiju, kraljevski par često dolazi na kratak izlet u Rijeku. [5] Stižu parobrodom pa ih u luci dočekuju predstavnici grada te brojni uglednici i građani.[6] Najčešće posjećuju nadvojvodu Johanna Habsburga (u Rijeci poznatiji kao nadvojvoda Josip ili Giuseppe) i nadvojvotkinju Klotildu, koji ovdje imaju vilu i godinama u njoj provode zimu. Isto tako posjećuju i riječkoga guvernera.

Već prilikom prvoga posjeta, polovicom travnja 1896., kralja vode i u razgledavanje Rijeke, te mu pokazuju pojedine nove zgrade, a među njima Teatro Comunale, u kojemu može vidjeti Klimtove slike i usporediti ih sa svojima u Peleşu.[7] Zanimljivo da je kraljica, ljubiteljica umjetnosti, izbjegla razgledavanje i odmah se otputila na druženje nadvojvotkinji Klotildi, a kralj, iako manje sklon umjetnosti, razgledao je kazalište i druge javne zgrade. O kraljevoj nesklonosti kazalištu, nekoliko godina kasnije podsjeća zagrebački Dom i sviet, prenoseći zanimljivosti o raznim vladarima i njihovoj ljubavi prema kazalištu. Dok su neki od njih veliki poštovaoci kazališne umjetnosti, za rumunjskoga kralja novine tvrde da najčešće u kazalištu zijeva i, umjesto predstave, s dosadom gleda – publiku! Evo kako izgleda izvorni članak o „kraljevskim običajima“ europskih vladara[8]:

Neki englezki list tvrdi, da njemački car Vilim II. od svih vladara najradije polazi u kazalište, nu da voli samo klasički smjer. Moderne komade ne voli i kritizuje ih bezobzirno i najnepovoljnije. Drugčiji je kralj Franjo Josip, koji rado oprašta male pogrieške kod premiera. Njegov pljesak bio je kadkad odlučan kod prosudjivanja kojega novoga igrokaza. Kralj englezki Eduard, englezki prestolonasljednik i ciela kraljevska obitelj manje vole ozbiljne dramatske komade nego lake lakrdije, operete i igre sa pjevanjem. Mladi kralj talijanski i njegova žena živo se zanimaju za kazalište i često raspravljaju u tančine o glumačkih djelih. Ruski car ne voli kazališta, najmanji mu je prijatelj rumunjski kralj, koji, ako u kazalištu ne zieva, onda dosadno promatra – obćinstvo.


...

[1] Izbubnjan. U Plojestiju je redarstvo dalo obznaniti bubnjem zaruke rumunjskog kneza Karla I.

Narodne novine, 22.11.1869.

Put prejasnih nasliednikah priestola u Rumunjsku, Narodne novine, 27.9.1884.

[2]Rumunjski kraljevski supruzi u Zagrebu, Banovac, 4.4.1896.

[3] Rumunjski kralj i kraljica u Zagrebu, Banovac, 24.4.1897.

[4] Grčko-rumunjski odnosi, Hrvatska zastava, 21.9.1905.

[5] I Reali di Rumenia, La bilancia, 7.4.1896.

S. A. l'Arciduchessa Stefania, La bilancia, 7.4. 1896.

I Reali di Rumenia a Fiume. La bilancia, 14.4.1896.

Rumunjski kralj, Pravi prijatelj naroda, 15.4.1896.

 I Reali di Rumenia presso il r. Governatore. La bilancia, 30.4.1898.

 [6]Irvin Lukežić, Povijest riječkih konzulata, Adamić, Rijeka 2004., str. 303-305.

 [7]I reali di Rumenia a Fiume, La bilancia, 14.4.1896.

 [8] Vladari i kazalište. Dom i sviet, 15.9.1903.

 

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2020 Klub Sušačana