SUŠAČKA REVIJA broj 109/110

 


povijest

ŠETNJA SUŠAKOM

Igor Žic

Sušak ‒ sjećanje na jedan grad i jedno vrijeme koji su nepovratno prošli. Danas je to tek dio grada Rijeke istočno od Rječine, no nije zgoreg prisjetiti se nekih činjenica iz prošlosti Sušaka šetnjom kroz nekadašnji centar grada. ž

U XV. st. spominjala se kapela sv. Lovre. Nju je poklonio trsatskim franjevcima Martin Frankopan oko 1468. godine. Kapela je imala trijem i preslicu sa zvonom iznad ulaza. Godine 1723. dao ju je obnoviti gvardijan Petar Francetić i tada je na oltaru bila postavljena slika Sv. Lovre koju je naslikao švicarski slikar-franjevac Serafin Schön. U kapeli svake godine na dan sv. Lovre bila je misa zadušnica za Martina Frankopana. Zadnja misa služila se 5. ožujka 1894. godine, jer je te godine crkvica srušena zbog početka izgradnje Boulevarda. Slika Sv. Lovre je prenesena u franjevački samostan na Trsatu. Na mjestu crkvice kasnije je podignut Hrvatski kulturni dom.


Sušak početkom 19. st. s franjevačkom brajdom (vrtovima) i velikom zgradom Kortil, tada manufakturom duhana (bb)

 Sušak se, kao dio Trsata, prvi put spominje u u ispravi bakarskog municipija od 28. studenog 1796. godine. Najstarije sušačke obitelji bile su: Kozulići, koji su došli iz Lošinja 1804., Sablići, koji su podigli kuću na Pećinama 1851., no koji su prije toga stanovali u Martinščici, Ružići, koji su, navodno, došli iz Kotora krajem XVIII. st., Kovačići i Zanoni s Korčule, te Spadoni iz Senigaglie u Italiji. Godine 1820. Sušak je imao 27 kuća i 229 stanovnika, 1862. ‒ 613 stanovnika, 1901. ‒ 4.600 stanovnika, 1910. - 13.214. U pravnom smislu od 1778. Trsat i Sušak spadaju pod Bakar, tada najveći hrvatski grad.

    Kada je 1874. podijeljen bakarski municipij, nastalo je više općina i među njima trsatska, koja je obuhvaćala Sušak, Vežicu i Trsat. Trsatu su 1876. priključeni Kostrena i Draga, a 1877. općina je prebačena s Trsata u Sušak. Načelnici Sušaka bili su Marijan Derenčin, Stanko Lukanović, Hinko Bačić (1887.-1907.), Gjuro Ružić, Andrija Sablić, Franjo Domazetović, Ante Sablić i Andrija Knez. Službeno je Sušak postao gradom 1919., a bio je okupiran od talijanske vojske do 3. ožujka 1923. godine. Poslije izbora iste godine načelnik je postao Juraj Kučić.      Međuratni Sušak, kao pogranični grad prema talijanskoj Rijeci (Fiume), obilježio je Gjuro Ružić mlađi, koji je bio načelnik od 1929. do 1939. godine. Do okupacije 1941. g. na tom položaju bio je Marijo Šarinić, otac Hrvoja Šarinića (hrvatskog premijera 90-ih godina XX. stoljeća, op.ur.). Luka je postala najvećom na Mediteranu za izvoz drva, a po ukupnom prometu došla je 1935. na 80% riječke luke.

Najveći graditeljski zahvat bila je gradnja Hrvatskog kulturnog doma (1937.-1947.). Poslije drugog svjetskog rata Gradski narodno - oslobodilački odbor Rijeke 23. listopada 1947., a GNOO Sušaka 27. lsitopada 1947., zatražili su od Sabora NR Hrvatske da se Rijeka i Sušak i formalno ujedine. Prvi zajednički izbori održani su 1. veljače 1948.          Piramida je jedan od najvažnijih toponima Sušaka. To je dio grada gdje se razdvajaju nekadašnje Karolinska i Dorotejska cesta, a koji je dobio naziv po miljokazu u obliku piramide. Kada je, nakon 1816., prestao s radom lazaret sv. Karla (danas Vatrogasna postrojba kod Riječke bolnice), jedrenjaci koji su dolazili iz rizičnih luka odlazili su u novi lazaret u Martinšćici, svečano otvoren 2. lipnja 1833. godine.

Cesta Dorothea, duž Pećina, bila je nazvana po ženi ugarskog palatina nadvojvode Josipa. Tada je podignuta piramida s latinskim natpisom koji u prijevodu glasi: “1833. veličanstveni Franjo I. koji drži žezlo Ugarske, nadvojvoda palatin Josip, Franjo Ürmeny, guverner Ugarskog primorja, ovu cestu i zavod prema kojem ona vodi zajednički podigoše.” U piramidu je integriran i miljokaz Karolinske ceste koja je od 1728. povezivala Rijeku s Karlovcem. Drugi natpis u prijevodu glasi: “Karolina po zapovijedi uzvišenog Karla VI. velikog cara od ove Rijeke do Kupe 60.000 milja dokučila.”
...

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2020 Klub Sušačana