SUŠAČKA REVIJA broj 111/112

 


putovanja

KRUZOVI - PUTNICI U DUŠI

Doris Žiković

Mnogima je godišnji odmor nezamisliv bez odlaska na neko „drugo“ mjesto, daleko od svakodnevnih obveza, ustaljenog ritma i kolotečine na koju se svodi radni dio godine. I pored toga što će se mnogi složiti da za putovanja i nije potreban neki poseban razlog, očito je da ipak postoje određeni motivi koji nas potiču da putujemo češće ili rjeđe. Izuzmemo li poslovna putovanja, neki putuju iz navike, neki radi razbijanja monotonije, a neki iz iskrene potrebe da saznaju nešto novo.

U vremenima pandemije kada o putovanjima, pogotovo onima u daleke i egzotične krajeve, možemo samo maštati, život nam čini bogatijim upoznavanje ljudi koji su proputovali svijet u mjeri o kojoj prosječan čovjek može tek sanjati.

Takvi su Adriana i Vedran Karuza, sami su se prozvali Kruzovi, koji putujući otkrivaju ljepote dalekih i potpuno nepoznatih krajeva. Za sebe kažu da su tipična hrvatska obitelj s djetetom, psom i kreditom u „švicarcima“. No dok ostatak takvih obitelji uglavnom kuka, oni putuju. Upravo su zato atipični jer takva strast za životom u ovom užurbanom vremenu i nije baš česta.

Nažalost, i njima je postojeća pandemija koronavirusa pokvarila planove, ali nisu odustali od putovanja već su se ove godine orijentirali na Hrvatsku i prokrstarili je uzduž i poprijeko. Prema Adrianinim riječima imamo sreću da živimo u zaista divnoj i raznolikoj zemlji, tako da su se i po Lijepoj Našoj naputovali. Posjetili su Istru, Baranju, Zagorje, Liku, Gorski kotar, Vis... još se nadaju Međimurju do kraja 2020. godine.

BLOG – SUVENIR S PUTOVANJA

Ova zanimljiva mlada riječka obitelj svoj život već neko dulje vrijeme živi punim plućima, kako bi se reklo – „tristo na sat“. Dovoljno je da za početak na internetu ukucate ime bloga www.kruzovi.com i ostat ćete vrlo ugodno iznenađeni njihovim reportažama s putovanja, iscrpnim i nerijetko iznimno duhovitim crticama, ali i zaraznim poput ovog virusa koji ih je trenutačno stopirao na njihovim novim putovanjima u inozemstvo. Svoje zgode i nezgode fotografijom i tekstom prenose na vrlo posjećenom blogu koji je, s obzirom na to da je Vedran fotograf, a Adriana novinarka, bio logičan slijed.

Putujemo. Pišemo. Fotografiramo. Tako se nekako u kratkim crtama može sažeti naša priča koju možete pratiti na blogu. Ne mogu to nazvati klasičnim travel blogom, više je to mali obiteljski dnevnik u kojem, osim putopisa, čitatelji mogu pratiti i neke svakodnevne situacije, moja razmišljanja – uglavnom vezana upravo uz putovanja, ali uvijek prožeta nekim obiteljsko-bračnim crticama u kojima se mnogi mogu prepoznati. Pišem dosta osobno, uvijek s dozom humora, otkrivam i neke detalje našeg odnosa, a najviše me vesele povratne informacije koje sve češće dobivamo. Kažu ljudi da smo prava inspiracija. Čini mi se da nas pomalo idealiziraju kao par, kao obitelj. Mislim da ću morati unijeti još više osobnih crtica ‒ da vide da je i kod nas kaos. Da se mrzimo i volimo. I svađamo i mirimo. Na putovanju i doma. Ne postoje savršeni odnosi. Jednostavno, lijepo je vidjeti obitelj koja putuje. A s ovom mojom, osim djeteta putuje i hula hop, što nas opet čini drukčijima, pojašnjava Adriana naglasivši da na blog gleda kao na još jedan suvenir s putovanja. Blog čuva toliko lijepih i posebnih uspomena, a sretna je što usput uspiju inspirirati i druge da putuju s djecom.
...

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2021 Klub Sušačana