SUŠAČKA REVIJA broj 111/112

 


grublja

OD RIMSKOG GROBLJA DO DRENOVE

Daina Glavočić

Rimsko doba

 Arheološki ostaci iz prethistorijskog i antičkog, rimskog doba, svjedoče o naseljavanju teritorija na kojem se kasnije razvila Rijeka. Ako je bilo živih, bilo je i mrtvih te njihovih groblja, čije se lokacije mogu odrediti obzirom na arheološke iskopine pronađene uglavnom slučajno na današnjem Jadranskom trgu prilikom kopanja temelja za kasniju izgradnju Riječkog nebodera („casa torre“ 1939.-1943.) Iskopavanja su se u Rijeci sprovodila rijetko i nikad sustavno, ali zna se da ih je 1904. vodio R. Battaglia, 1914. Comandini, zatim 1939. Ricardo Gigante i Roberti M. Mirabella te posljednja Radmila Matejčić 1962. godine. Time je locirano rimsko groblje na području ceste koja je vodila iz naselja prema zapadu, izvan gradskog područja starorimskog naselja na ušću Rječine, a prema rimskom običaju sahranjivanja uz frekventne ceste i prometnice. Na istom je terenu, uz obalu potoka Andrejšćica, bila je crkvica sv. Andrije pod kojom je, prilikom rušenja 1876. g., pronađen fragment podnog mozaika iz 6. st. s posvetom „udovice Agapi“, kao i ljudske kosti.

 Od srednjeg vijeka do baroka

 Stanovništvo koje je kasnije obitavalo na riječkom području - Japodi, Avari, Iliri, Liburni - svoje su mrtve uglavnom kremirali, kao uostalom i Rimljani. Stanovnici četiriju kaštela oko Rijeke (Pulac, Sv. Katarina, Sv.Ivan i Kalvarija, čija su imena još prisutna u toponomastici grada) sahranjivali su mrtve unutar i izvan zidina jednostavnim ukopavanjem u zemlju u zgrčenom ili ležećem položaju.


Spiralni kompleks niša i pretinaca, Drenova, 21. st

U kasnom srednjem vijeku i sve do sredine 18. st., dok je Rijeka bila samo unutar gradskog zidovlja, mrtvi su sahranjivani po crkvama ili u njihovu dvorištu i uza zidove u zajedničke grobnice (oko stare Katedrale, gradske Zborne crkve). Poštovani pripadnici klera i gradskog patricijata, kao i neki posebno zaslužni građani Rijeke, imali su privilegiju biti položeni u grobnice pod crkvenim tlom srednjeg broda ili pred oltarima bočnih brodova. Bratovštine koje su u crkvama postavile svoj oltar, također su pod njim u zajedničku grobnicu polagale svoje mrtve. Zahvaljujući još uvijek postojećim nadgrobnim pločama iz 18. st., dokumentirani su ukopi u staroj riječkoj katedrali Marijina uznesenja (47 grobova), u crkvi Sv. Vida (2 groba) i u crkvi Sv. Jeronima (23 groba).
...

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana