SUŠAČKA REVIJA broj 111/112

 


književnost

MARISA MADIERI OVDJE I SADA

Ervin Dubrović

Kada sam, pripremajući stalni postav Muzeja grada Rijeke, među poznate Riječane koji su poslije Drugog svjetskog rata napustili rodni grad, poželio uvrstiti spisateljicu Marisu Madieri (Rijeka 1938. – Trst 1996.), pokazalo se da uopće nije lako dobaviti njezine fotografije i pojedinosti o njezinome djetinjstvu i obitelji u vrijeme dok su još živjeli u Rijeci.

Neuspješno sam pokušavao doprijeti do njezina supruga, slavnog tršćanskog pisca i profesora germanistike Claudia Magrisa, pisca slavnih knjiga kao što su Dunav, Nagađanja o sablji, Ono drugo more, Mikrokozmi i Goli otok, da nabrojim samo ona koja su prevedena na hrvatski.

Pomoć sam potom potražio u Rimu, u Societŕ di studi fiumani. Nisu mi osobito mnogo pomogli jer nisu imali nikakve građe o Marisi Madieri, a nisu mi mogli reći ni što je s Magrisom, riječkim zetom i počasnim prredsjednikom njihova Društva, jer već neko vrijeme nisu s njime bili u doticaju.


Marisa Madieri, jedna od posljednjih fotografija, 1990.-ih.

Potom sam se obratio Ljiljani Avirović, profesorici na Sveučilištu u Trstu, prevoditeljici više Magrisovih i Marisinih knjiga, s kojom sam svojedobno dobro surađivao. Ja sam bio urednik, a ona prevoditeljica riječkih pisaca Veglianija i Santarcangellija. Ni ona mi nije mogla izravno pomoći, ali me je barem uputila na čvrst trag.

Španjolac, talijanist Pedro Luis Ladron de Guevara Mellado, profesor na sveučilištima u Salamanci i Murciji – „licenciado en filologia italiana por la Universidad de Salamanca y doctor en Filologia por la Universidad de Murcia“, upravo je objavio monografiju Marisa Madieri – Immagini di una biografia (Nino Aragno Editore, Torino 2019.)! Upravo mi je on poslao i svoju knjigu i obilje fotografija iz Marisina djetinjstva i mladosti.

Tek sam iz knjige španjolskog profesora doznao da su profesorice s Odjela za talijanski jezik i književnosti Sveučilišta u Rijeci, s kojima odavna dobro surađujem, već ranije napisale monografiju o Osvaldu Ramousu i Marisi Madieri! Njihov je „paralelni slalom“ knjiga za koju vjerujem da je slabo poznata čak i riječkim Talijanima. Objavljena je u Trstu kao znanstveno izdanje kakva se i ne viđaju u knjižarama i ne dopiru do šire publike (Corinna Gerbaz Giuliano – Gianna Mazzieri Sanković, Non parto, non resto... I percorsi narrativi di Osvaldo Ramous e Marisa Madieri, Deputazione di storia patria per la Venezia Giulia, Trieste 2013.).

Znao sam samo da je podosta davno Aljoša Pužar, sustavni istraživač riječke talijanske književnosti druge polovice devetnaestog i dvadesetog stoljeća, uvrstio Marisu Madieri u svoju već slavnu dvojezičnu antologiju Cittŕ di carta / Papirnati grad (Edit – Izdavački centarv Rijeka, 1999.), no radi se ipak samo o kratkoj biografiji i nevelikom izvatku iz njezine knjige.
...

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2021 Klub Sušačana