Grad privlačne energije, tako mnogi definiraju Rijeku, pa i naš sugovornik na stranicama Sušačke revije – David Maljković, riječki umjetnik poznat i priznat na svjetskoj sceni. O tom gradu, upravo zato jer je takav, privlačne energije i talentiranih i vrijednih ljudi koji postižu sjajna dostignuća desetljećima već posvećujemo cijeli časopis koji dolazi do Vaših ruku. Pitanje je, međutim, koje postavlja i David Maljković – može li Rijeka zadržati kvalitetu svega što smo desetljećima gradili? Unatoč pandemiji mnogo je događaja u gradu i mnogo je novih objekata nakon što smo bili Europska prijestolnica kulture. Dobili smo Muzej grada u Palači šećera, Muzej farmacije u Užarskoj ulici, Dječju kuću u Benčiću, o svemu tome pišemo u novom broju Sušačke revije. Gradi se nova velika bolnica na Sušaku i supermoderna prometnica od zaobilaznice do mora, ali pitanje je, međutim, koje postavlja i naš umjetnik što je s volumenom? Ostali smo, naime, bez mnogo stanovnika, grad se smanjio na stotinjak tisuća ljudi, a kvaliteta, znamo, iz čega proizlazi.
I akademik Zoran Juranić koji nam je ovih dana poklonio još jedno veliko djelo – Operu po Kamovu pita se na našim stranicama kakvu ćemo razinu kulture ostaviti budućim generacijama. Ujedno veliki skladatelj, rado viđen gost u inozemnim glazbenim i opernim krugovima, daje i savjet mladim kolegama skladateljima: Ne pokušavajte biti originalni, pišite onako kako osjećate. Ako nastojite biti originalni, to nije ono što osjećate. Budite svoji!
Nismo, međutim, samo grad već i kraj privlačne energije, kraj koji je privlačio mnoge poznate svjetske umjetnike tijekom povijesti, pa tako i našeg nobelovca, velikog književnika Ivu Andrića. Šezdeseta je obljetnica dodjele Nobelove nagrade za književnost Ivi Andriću, a godinama uoči dobivanja velike nagrade naš veliki pisac ljetovao je na liburnijskoj rivijeri. Kao čovjek sklon osami, ljeta je u drugoj polovici pedesetih provodio u Vili Biser u Mošćeničkoj Dragi, a tih godina njegova djela Travnička kronika i Na Drini Ćuprija prevode se, možete pročitati na našim stranicama, na njemački, francuski, engleski, švedski, finski, islandski, portugalski, bugarski, mađarski, češki, slovački i druge jezike, te postaje naš najprevođeniji pisac.
Tih godina mir, okrepu, možda i inspiraciju, pronalazi, kako će napisati dugogodišnjem prijatelju Gustavu Krklecu, tu kod nas na Hrvatskom Primorju. Već u idućem desetljeću, šezdesetih godina, ljetovat će puno južnije, a Mošćenička Draga ostala mu je samo u lijepim sjećanjima.
Privlačnost grada i kraja u kojem živimo ima, nažalost, i svoju lošu stranu. Nije ta energija privlačila samo dobronamjerne, pa je Rijeka u svojoj prošlosti proizvela puno više povijesti nego što je mogla provariti, napisao je Damir Grubiša pišući o tome kako je fašistički državni udar na Rijeku 1922. godine bio generalna proba za Marš na Rim i kako je Rijeka bila politički laboratorij dvadesetog stoljeća. Danas je, srećom, ugodan grad za život, a na jednoj od riječkih terasa sportska sjećanja možete razmijeniti i s Maurom Ravnićem. Legendarni numero uno one ekipe Rijeke koja je pod stijenama Kantride svladala velikog Reala podijelio je svoja sjećanja s Vama, čitateljima Sušačke revije, koji se možda sjećate i Alternative, i Vala, a možda poznajete i Veljka Margitića, legendu riječkog veslanja. I o njima možete čitati u novoj Reviji kao što možete doznati i koja je sve djela za sobom ostavio riječki kipar iz 19. stoljeća Vatroslav Donegani, zatim tko su bili naši prvi inženjeri brodogradnje Stanko Šilović i Adam Armanda, kako je pronalazak Apoksiomena u lošinjskom akvatoriju zapravo sjajan materijal za kriminalističku priču, te kako je, kad smo već kod otoka, naš najduži otok - otok Pag posljednjih godina dobio čak pet rječnika lokalnih govora.
Nadam se da će Vam sva ta saznanja, razgovori i sjećanja u novom broju Sušačke revije biti zanimljivi.
Ugodno čitanje i sretniju iduću godinu želi Vam