SUŠAČKA REVIJA broj 115/116

 


ličnosti

GRADONAČELNIK GIOVANNI DE CIOTTA

Igor Žic

kronologija jednog ispunjenog života

Giovanni de Ciotta mitska je figura riječke povijesti. Nevjerojanto uspješan gradonačelnik, dobro je znao što se događa u vrhovima Austro-Ugarske, ali je uvijek bio usredotočen na grad Rijeku, tražeći, i nalazeći!, načina kako da uspješan grad učini još uspješnijim. Na neki način njegov djed, Andrija Ljudevit Adamić, bio je maštovitiji, okretniji, čak je, često i više riskirao u svojim poduhvatima, no Ciotta je bio apsolutno čovjek svog vremena. Aristokratski pedantan, oprezan, bez neke jasne ideologije, no uvijek spreman pregovarati s važnim političarima – kojima je bio ravnopravan sugovornik. Sve njegove vrline bile su javne, čak protokolarne, a sve mane vješto je skrivao, obično ispod mađarske svečane odjeće!

Vodio je grad Rijeku od 1872. do 1896., tijekom takozvane idile između Rijeke i Budimpešte. Razmišljao je na njemačkom, sanjao na talijanskom, razumio je hrvatski, a kao svaki pravi riječki ungarofili – nije znao mađarski!

Bio je odan caru Franji Josipu – ali je uklonio njegov spomenik s obale! Bio je odan mađarskim političarima, ali je za jedan od najvećih svojih uspjeha smatrao podizanje Muške i Ženske škole na Dolcu, u kojima je nastavni jezik bio talijanski!

Nije imao ništa protiv Hrvata - koji su činili većinu stanovništva mađarske Rijeke – ali je sve napravio kako bi izgurao hrvatsku gimnaziju na Sušak!

Obožavao je skupljati skupe umjetnine, ali je bio protiv raskošne galerije slika! Sav proturječan, poput grada kojeg je pretvorio u mali velegrad, nalazio je načina kako da spretno uveća osobno bogatstvo i pri tome Rijeku transformira u superuspješnu, modernu luku, u koju je dovodio talentirane i poduzetne ljude.

Znao se okružiti izuzetnim ljudima, poput inženjera Roberta Whiteheada, izumitelja torpeda, te arhitekta Giacoma Zammatti. Obojica su došla iz Trsta i pomogli su mu, novcem i projektima realizirati ulicu Dolac, koja predstavlja njegov okamenjen san o Rijeci za XX. stoljeće. Ulica Dolac spomenik je Giovanniju de Ciotti i svim njegovim pretenzijama.

Iz palače Municipija, koju je nadogradio, mogao je promatrati veličanstvene škole, hotel Bonavia, stari Teatro Fenice, palazzo Veneziano, banku, muzej, knjižnicu.

...

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana