Tvornice su nekada vrlo svečano i pompozn obilježavale jubileje, važne datume početka proizvodnje. Bile su to prilike istaknuti uspješonost, zabilježiti monografijom značajan datum, pripremiti popratni kulturni program. Danas, kada tih tvornica više nema, ostaje na muzejima pozabaviti se značajnim godinama svakojakih pogona. Ova je godina zato prilika da se prisjetimo kako je idejom Andrije Ljudevita Adamića, 1821. g. započela riječka priča o papiru. Priča koja će nositi razvoj grada, postati alma mater generacijama riječkih obitelji i izboriti gradu važnost u svjetskoj proizvodnji cigaretnog papira.
Muzej grada Rijeke čuva Zbirku Tvornice papira koja sadrži velik broj različitih predmeta iz 19. i 20. stoljeća te tvorničku dokumentaciju preuzetu u trenutcima tvorničkog stečaja na prijelazu u 2000. godinu. Zahvaljujući sustavnom i arhivskom prikupljanju razne građe, Muzej danas ima uvid u različite segmente njezina poslovanja, od ulaganja, razvoja tehnologije, planiranja i unaprjeđivanja proizvodnje do kadrovskih pitanja i radničkih tema. Ovogodišnjom izložbom Harterom bez harte obilježavalo se jubilarnu, 200. godišnjicu od ideje o početku proizvodnje. Izložba prati kako se tvornica prilagođavala svim društvenim i ekonomskim promjenama i kako se to odrazilo na život njezinih radnika. Uz pregled najvažnijih pojedinosti iz povijesti tvornice, obuhvaćene su i teme koje dosad nisu bile u središtu istraživanja i prikazivanja. Neizostavnim spominjanjem važnosti Andrije Ljudevita Adamića te vlasničkog dvojca Smitha i Meyniera, izložba se bavi temama koje žive unutar tvorničkih zidova, onima bez kojih tvornica ne bi mogla poslovati – radnicima, strojevima i proizvodima.
Izložba je svojevrstan hommage tvornici koja je duboko utkana u tkivo grada i zbog koje je i današnja Rijeka upravo ovakva kakva jest!
KAKO TVORNICA PAPIRA U RIJECI? Trgovina prnjama u prvoj polovici 19. stoljeća jedna je od zanimljivijih domaćih radinosti najsiromašnijih krajeva. Prnje postaju važan trgovački artikl čija je cijena razmjerno visoka, a jedina su sirovina za proizvodnju papira. Prnje ili dronjci različite su vrste tkanina od lana i konoplje, koje se više ne koriste, a koje po selima od Rijeke do Karlovca skupljaju cunjari. Sa svojom je torbom ili kolicima cunjar išao od kuće do kuće, a svoj je dolazak vješto oglašavao kakvim instrumentom – zvoncem, rogom ili trubljom, uz poneki povik „Prnje, prnje za prstenje!
Jedan od najpoznatijih cunjara naših krajeva bio je Luka Cunjar Ilirac, trgovac prnjama iz Selaca. Putovao je vinodolskim krajem i Grobinštinom te skupljao prnje koje je dalje prodavao. Dobio je naziv Ilirac jer se svojim trgovačkim vezama koristio i kako bi u krajevima koja je svakodnevno obilazio, posebice onima zabačenim, širio ideje tada aktualnog ilirizma.
...