Je li netko od Vaših radio u riječkoj Tvornici ambalaže? Metalografičkom kombinatu? MG-Packu? Ne raspitujem se za rad u tri tvornice, premda možda tako zvuči. Na djelu je jedna te ista tvrtka, samo što je tijekom biografije učestalo mijenjala naziv.
Ako nitko od Vaših u njoj radio nije, vjerujem kako će Vas svejedno zanimati pripovijest o tom gospodarskom objektu. Ako jest, mogla bi Vas zanimati još više.
Tvornica je počela radom početkom lipnja 1947. godine na prijedlog Glavne direkcije pomorsko-ribarske industrije iz Rijeke, što valja čitati i kao podatak kako se od prvog dana i našla pod njenom upravom. Prostor za rad pronađen je izvan grada, u zgradama nekadašnjega riječkog lazareta u zaljevu Martinšćica. Upitno je koliko su stare zgrade bile oduševljene tom činjenicom, tragom podatka kako je za potrebe novoga gospodarskog subjekta dio naslijeđenih građevina porušen, a dio prilagođen novim potrebama. Bilo je i novopodignutih zgrada. Zašto baš Martinšćica? Zato što je već u to doba taj dio riječke periferije bio regulatornim planom predviđen za riječko-sušačku industrijsku zonu.
ŽENSKA TVORNICA U MARTINŠĆICI Tvornica ambalaže Milan Smokvina Tvrdi, kako joj je bio pun naziv, pokrenuta je da bi proizvodila sve vrste limene ambalaže za domaću prehrambenu industriju, što će reći za konzerviranje ponajprije ribe, potom mesa, voća, povrća, marmelade, bombona i drugih jestvina. Povrh limenki, Tvornica je u svojojstolariji pokrenula proizvodnju drvene ambalaže, potrebne za otpremu vlastitih proizvoda. Tu su istu drvenu ambalažu tvornice koje pune limenke zatim koristile za otpremanje prehrambenih proizvoda na domaće i strana tržišta. Riječ je isprva o tvornicama za preradu ribe u Iki, Rovinju, Lošinju i Banjolu. Tvornica ambalaž mogla je iz Martinšćice lako opskrbljivati te tvornice morskim putem, kao i sve ostale tvornice za preradu ribe duž jadranske obale, kojih je tada bilo poprilično.
...