SUŠAČKA REVIJA broj 117/118

 


sport

IVICA JOBO KURTINI - VELIKAN SVJETSKOG VATERPOLA

Eduard Hemar

U lipnju 2022. navršava se 100-godišnjica rođenja Ivice Jobe Kurtinija. Prilika je to da se podsjetimo na jednu od najvećih legendi sušačkog i riječkog te hrvatskog i jugoslavenskog sporta. Čovjeka koji je još za života stekao kultni status među ljubiteljima sporta a poglavito vaterpola. Do prije nekoliko godina najznačajnija nagrada za sport u Rijeci nosila je njegovo ime. Usprkos tome mnogi mladi sportaši danas niti ne znaju tko je bio veliki Jobo a ljudi iz njegove generacije koji su ga pratili u realnom vremenu gotovo da više i nema među nama. U prošlom broju revije u tekstu o obitelji Ciotti dotakli smo se ukratko njihove veze sa obitelji Curtini koja je nakon II. svjetskog rata slavenizirala prezime u Kurtini. Njihov najpoznatiji izdanak bio je upravo Jobo. U ovom tekstu predstavljamo njegov cjelovitiji životopis i uz to osvrćemo se i na druge članove njegove obitelji sa do sada nepoznatim podacima u javnosti.

Ivan Kurtini poznatiji kao Ivica i Jobo rođen je u Zagrebu, 23. lipnja 1922. u obitelji Marka i Anke, rođ. Mušnjak. Njegovo rođenje u glavnom gradu Hrvatske bilo je slučajno na putovanju svojih roditelja. Srcem i dušom bio je i ostao sušačanin. Njegov otac Marko Kurtini (Bakar, 22. travnja 1891. – Petrova Gora, 27. rujna 1972.), daljnjim porijeklom predaka vukao je svoje korijene iz Venecije. Djed Vjekoslav bio je pomorski kapetan na jedrenjacima. Zbog talijanskog porijekla prezime se izvorno pisalo Curtini. Otac je nasljedio djeda i bio je po zvanju pomorski kapetan duge plovidbe od 1922. a najveći dio karijere proveo je na kopnu baveći se socijalnim statusom pomoraca.

Između ostalog radio je kao nastavnik na Pomorskoj akademiji u Dubrovniku te kao urednik pomorskih glasila.

U novoj Jugoslaviji kao predratni komunist bio je službenik u Ministarstvu socijalne politike u Zagrebu od 1945., Ministarstvu rada i pomorstva u Beogradu od 1946. te u Direkciji luke Rijeka od 1949. do umirovljenja 1953. Dobitnik je Nagrade Grada Rijeke za životno djelo 1972.

Jobina majka Anka bila je rodom iz Sušaka i porijelom po roditeljima iz okolice Karlovca. Radila je kao krojačica i kasnije je bila domaćica. Preudala se za Mirka Seilera (Sušak, 15. listopada 1911. – Ičići, 28. veljače 1986.) koji je studirao ekonomiju i bio vlasnik poduzeća za međunarodnu špediciju.

Jobo je odrastao na Pećinama sa majkom i očuhom. Završio je Trgovačku akademiju 1942. u Sušaku i nakon rata diplomirao na Višoj pomorskoj školi u Rijeci 1958. Ljubav prema sportu nasljedio je u obitelji. Tri od četiri njegove tete (očeve polusestre) bavile su se aktivno sportom kao članice Victorije iz Sušaka osim najstarije Božice Curtini, udane Hero. Najuspješnija među njima bila je Katarina - Tinka Curtini, udana Butković (Senj, 7. travnja 1907. – Rijeka, 29. rujna 1982.), kao članica prve ženske plivačke i hazena ekipe na Sušaku. Mlađa Marija - Mira Curtini, udana Ciotti (Senj, 21. ožujka 1909. – Rijeka, 15. rujna 1983.), bila je također plivačica Victorije. Najmlađa sestra Zlata Curtini, udana Grubišić (Sušak, 18. listopada 1915. – Rijeka, 29. lipnja 1984.), bila je uspješna vježbačica Sokolskog društva Sušak – Rijeka. O njihovoj vezi sa obitelji Grkinić po majci Božici Bronzini već smo pisali.

...

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2022 Klub Sušačana