SUŠAČKA REVIJA broj 117/118

 


književnost

POVRATAK ENRICA MOROVICHA

Ervin Dubrović

Krajem listopada prošle godine, uoči Svih svetih 2021., okupili su se riječki Talijani s raznih strana svijeta, predvođeni fijumanskim institucijama u Rijeci i inozemstvu, da bi predstavili ključnu knjigu, svojevrstan roman ili kroniku o Rijeci, Enrica Morovicha, te su je objavili u dva izdanja, na oba riječka jezika – na talijanskom i na hrvatskom. Već je ranije Comunitŕ degli Italiani di Fiume – Zajednica Talijana Rijeke, objavila na hrvatskom Povijest Rijeke od nastanka do naših dana, Giovannija Stelli (Rijeka 2020.). Bio je to iznimno važan zaokret u riječkoj talijanskoj zajednici, kojemu, međutim, riječki Hrvati nisu pridali osobitu pažnju jer ga nisu bili ni dokraja svjesni.

Objavljivanje ključne Morovicheve knjige Un Italiano di Fiume – Talijan iz Rijeke, u prijevodu Damira Grubiše, nastavak je novog kulturnog poslanstva riječkih Talijana. I prevoditeljska misija Damira Grubiše, koji je za Hrvate Riječanin, a za Talijane Fijuman, ima osobitu važnost. Bivši hrvatski veleposlanik u Italiji bio je u zajednici talijanskih „esula“ u Rimu primljen kao „naš čovjek“, kojemu su, uz hrvatski, materinji i talijanski i fijumanski jezik. Od takvog se prevoditelja, koji u svojoj obitelji proživljava sudbinu obje Rijeke, talijanske i hrvatske, ne očekuje da bude izdajnik, takav tradutore ne može biti traditore!

Za početak, iznimno je važno da je sazrela svijest riječkih Talijana da se moraju otvarati prema većinskoj zajednici, a ne zatvarati u svom sve užem krugu. Borbu za svoj kulturni opstanak, za svoj identitet moraju proširiti utjecajem na današnju riječku kulturnu i jezičnu većinu. Današnji Riječani, mahom su Hrvati, i njihovo upoznavanje s talijanskom kulturom i poviješću grada znači stvaranje povoljnije klime i pogodnog okruženja za razvijanje vlastitog kulturnog identiteta.

Najpogodniji pisac kojim se Talijanska zajednica uopće može otvoriti prema Hrvatima jest upravo Enrico Morovich, jedan od najuglednijih i najpoznatijih riječkih talijanskih pisaca, kojega najviše od svih obilježava složeno nacionalno i kulturno porijeklo. Njegova nacionalno i kulturno slikovita obitelj govori više jezika, ali ne govori hrvatski, što bi se po očitom porijeklu prezimena moglo očekivati. Pogotovo, imamo li na umu i činjenicu da Morovichi u doba Italije, između dvaju ratova, žive na hrvatskoj strani, na Pećinama ili, kako kaže Morovich, na Riviera del oriente – na Istočnoj rivijeri Rijeke.

U djetinjstvu je budući pisac iznimno osjetljiv za jezike kojima je okružen, o čemu u više navrata govori u svojoj, za Fijumane ključnoj knjizi, Un Italiano di Fiume - Talijan iz Rijeke: „I tada sam primijetio da su glasovi bili bitno različitiji od onih koje sam navečer slušao na Pećinama, gdje također nismo bili daleko od jedne gostionice koja je također imala stazu za boće s onu stranu ulice. I pjesme su bile različite. Ovdje se mogao čuti govor i pjevanje samo na našem riječkom dijalektu. Na Pećinama mogao sam čuti pjevanje samo na hrvatskom, a da toga nisam bio potpuno svjestan.“

U Prvom svjetskom ratu neko vrijeme zajedno sa svojim tetama provodi u Slavoniji, te ga obuzima čudan osjećaj, svijest o nepoznavanju jezika kojim je okružen: „ Nikome u kući nije ni palo napamet da nas bar malo poduči hrvatskom jeziku, kad smo već toga ljeta živjeli među Hrvatima. Niti se ja sjećam da sam ikada to poželio. Bilo mi je već dosta mađarskog u školi. Pa ipak, budući da sam ga imao prilike slušati oko mene, nešto mi je od tog jezika ipak ušlo u uho.“

Kad sam svojedobno, prije dvadesetak godina, nakon više knjiga Morovichevih neobičnih i irealnih priča kojima je stekao glas u Italiji, konačno primio u ruke njegova Talijana iz Rijeke (Rusconi, Milano 1984.), zapazio sam sa zanimanjem koliko je, više nego u slučaju drugih riječkih talijanskih pisaca, njegov život u Rijeci bio obilježen granicama i nacijama. Iako se uobičajilo govoriti da je i najgluplji i najneukiji Riječanin svojedobno govorio četiri jezika - talijanski, njemački, mađarski i hrvatski – Morovichev je primjer zanimljiviji od ostalih.

...

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2022 Klub Sušačana