SUŠAČKA REVIJA broj 117/118

 


zanimljivosti

RIJEČKA VJETRENJAČA (ILI KAKO JE TURNIĆ DOBIO IME)

Velid Đekić

Jesmo li u Rijeci imali vjetrenjaču? Da zločesti jezici ne bi došli na svoje, smjesta priznajem: na to pitanje nemam cjelovit odgovor. I eto mi prve pogreške – jer priznanja slabosti baš su takvima hrana.

To me ne muči. Muči me nešto drugo, muči me sumnja. Znate već kako to sa sumnjama biva – sve vam je u njima pred očima, jasno vidite ono za čim tragate, ali nemate pred sobom ključni željeni element priče, a to je dokaz. Stalno migolji iz ruku. Bezobraznik je, čim se domogne sigurne udaljenosti, još vam se smije u brk.

Kad je već s mojom vjetrenjačom iz naslova tako, zašto sam vas uopće povukao za rukav pričom o njoj? Za to odgovor imam.

NESVAKIDAŠNJI OBJEKT U BRAČKOJ

Priča se našla zakuhana mojim nedavnim pogledom na nesvakidašnji građevinski objekt u Bračkoj ulici, na kućnom broju 8. Skriven je, s ulične strane mahom zaklonjen zidovima, viri mu samo vrh s jednim zazidanim prozorom i krovištem. Nije mnogo bolje ni s druge, dvorišne strane, gdje je u čvrstom stisku dviju starih stambenih zgrada, toliko čvrstom da mu valjda ne daju ni disati. Usprkos tomu, viđao sam ga i prije, ima podosta godina. Već tada me ostavljao svojim oblikom pomalo zbunjenog, ali kojekakvi poslovi redovito su me odvlačili u drugim smjerovima, a on je ostajao negdje po strani. Pokazalo se – strpljivo je čekao da ga promotrim s više pažnje, naslućujući da će mu se to isplatiti. I kad se to dogodilo, što sam pred sobom vidio?

Građevinu koja frapantno podsjeća na vjetrenjaču.

„Vjetrenjača u Rijeci, ta što mi pada na um?“ - ukorih samoga sebe. Da je nešto tako egzotično u Rijeci uistinu postojalo, valjda bi tkogod od vrijednih istraživača gradske povijesti već to primijetio i darovao nas informacijama. Ali to se nije dogodilo – zbog razloga za koje i sada vjerujem kako su opravdani.

Mlinova je kroz povijest u Rijeci i na riječkom području bilo mnogo, jednostavno zato što je za njima uvijek postojala potreba, pa se o njima u međuvremenu istraživački pisalo. No, zvučalo je i još uvijek zvuči prilično bedasto tragati za mlinovima koji koriste pogonsku energiju vjetra kad je cijeli kraj izvanredno bogat vodotocima. Na njima je bila izgrađena cijela mreža mlinova. Najviše na Rječini, za koju će istraživač Irvin Lukežić pronaći kako je duž svoga kratkog toka pokretala ništa manje nego njih 27. Neki su upamćeni kao golemi industrijski mlinovi, čije impresivne ruševine i danas možemo vidjeti u zelenom gustišu kanjona Rječine.

...

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2022 Klub Sušačana