Jednoga sam dana zajedno sa sinom, kad je još bio u dječačkim godinama, u New Yorku cijeli dan tražio ćevabdžinicu Sarajevo!
Za nevolju, omaklo mi se da je spomenem. Ugledao sam tu radnjicu negdje u prolazu, u predgrađu. Pokušavao sam ga uvjeriti da je šteta trošiti dragocjeno vrijeme na potragu za nečim takvim. Nije se smirio sve dok je nismo našli, tamo negdje daleko, u Queensu.
Uhvatili smo se ukoštac. Vidiš, tebi je Bosna glavni štos, a ja sam prvi put u životu čuo da postoji burek kad sam polazio srednju školu. Za baklavu sam saznao tek kad sam već studirao. Za sudžuk su mi rekli u pedesetoj!
Da, ti si odrastao u Beču!
Nisam. Ali jesam u bečkoj provinciji.
Kad sam bio mali, naša je brojna obitelj još živjela na okupu. Svi smo stanovali u nekoliko kuća u najbližoj okolici. Baka je živjela zajedno sa sinovima, a moji roditelji, brat i ja u stanu iznad njih. Stariji je stric odselio kad se oženio, no sagradio je kuću u najbližem susjedstvu. Rado je dolazila i moja tetka, koja je živjela u Opatiji. Poslije je i ona sagradila kućicu preko puta naše. Njezin je sin, pak, sazidao vlastitu kuću, dakako također nasuprot našoj kući, a onda je i njezina kćer tu ugurala svoju kuću. Činilo mi se da tako mora biti i nisam imao nikakvih prigovora na život u toj velikoj zajednici.
Kasnije se sve promijenilo i ja sam počeo žaliti za nepovratno iščezlom povezanošću. Kuće su i dalje na svom mjestu…
Moja je tetka iz Opatije ponekad dovodila zanimljive goste, Austrijance i Nijemce. Bilo je to pred dobrih šezdesetak godina. Pred kuću se postavljalo veliki stol na koji se iznosilo obilna domaća jela i podosta bijelog vina. Prvo se posluživala juha s rezancima i kuhanom govedinom, potom pečenje s krumpirom i zelena salata i rajčice. Tetkini su gosti, unatoč minulim ratovima i brojnim preprekama, još uvijek dolazili u Opatiju. Ovdje je još uvijek podosta ljudi govorilo njemački, pa su se sjevernjaci i nadalje dobro osjećali, unatoč čvrstim granicama koje su ih u međuvremenu udaljile. Uspinjali su se i do okolnih izletišta u kojima se naročito rado jela pečena piletina s prženim krumpirima. Moja je majka neko vrijeme uzgajala piliće i prodavala ih. Mom je poduzetnom ocu njezin pristup bio previše sitničav, pa je jednoga dana osvanuo s isporukom od sedam stotina pilića koje je trebalo uhraniti za prodaju. Mama je umalo doživjela srčani udar!
...