SUŠAČKA REVIJA broj 123/124

 


sport

MILAN MILIČEVIĆ, LEGENDA RIJEČKOG KVARNERA

Ico Mikuličić

Zlatna generacija Kvarnera ispisala je najslavnije dane riječke košarke na Sušaku, u svojoj utvrdi Dvorani mladosti. Igra „pod obručima“ bila je tada iznimno popularna u cijeloj državi. Jugoslavenska košarkaška liga bila je jedna od najjačih, ako ne i najjača na svijetu, iza svemirske NBA. Sve je bilo puno briljantnih igrača svjetske klase...

Zahvaljujući sjajnoj generaciji mladih igrača riječki Kvarner uspio se ugurati u tu svjetsku elitu. I nije tu bio samo prolaznik. Padali su i mučili se na Trsatu i evropski prvaci, Jugoplastika, Zadar i Cibona... U Dvorani mladosti stanovala je svjetska košarka, a Riječani su znali cijeniti to što su imali. Trsatski hram košarke često bio ispunjen sa pet i više tisuća gledatelja i tražila se karta više, a dvorana je nerijetko pucala po šavovima. Bilo je više gledatelja nego na današnjim derbijima prve hrvatske nogometne lige.

Zvjezdano je to vrijeme riječkog sporta... Kantridom je vladao svjetski nogometni čarobnjak, Joško Skoblar, bazenom su carevali Dean Dabović i njegovi momci, a oduševljavale su odbojkašice s Vlastom Pesaressi i njenim sjajnim suigračicama. Bili su tu i rukometaši Zameta sa svojim zvijezdama...

U vrh se vinula i košarka, koja je iznjedrila iznimnu mladu generaciju na čelu s trojicom mladih reprezentativaca – Milanom Miličevićem, Željkom Morelom i Milanom Grabovcem. U ondašnjoj državi izniklo je tada iznimno mnogo velikih košarkaških talenata, ući u tu reprezentaciju s Mirzom Delibašićem. Draganom Kićanovićem, Draženom Dalipagićem i drugim velikanima bilo je zaista nešto posebno. Ova riječka trojica, ali i mnogi drugi kasniji riječki talenti, bili su pravi košarkaški dragulji. Priče o slavnim danima Kvarnera prisjećamo se s jednim od najvećih talenata i igrača vica – Milom Miličevićem...

Sjajni driblinzi i nedokučive „finte“, kvarnerove „devetke“. Precizni šutevi iz daljine... Nepredvidljiva promjena smjera... Čak za beka i neočekivani pogodci i ispod koša, brza kontra. Sve je to krasilo Milana Miličevića. Ali „Mile“, je bio i više od toga. Imao je nevjerojatnu igračku inteligenciju. Prava lisica. Tobože nezainteresirano bi se „vukao“ u obranu, da bi odjednom poput munje iskakao. Svojim mačjim skokom i dugim rukama presijecao bi protivnička dodavanja i pretvarao ih u ubitačne kontre.

Kao bek znao bi se naći i ispod samog koša u inferiornoj poziciji s nekom ukradenom loptom... Iznad njega poput golemog kišobrana natkrilili se golemi dvometraši. Svojim posebnim igračkim vicem „cimnuo“ bi tijelom tako da bi poletjeli u prazno... I dok bi centri nemoćno padali na zemlju na njegovu licu, ispod još mladenački rijetke bradice, zaigrao bi smiješak prevare dok bi zabijao koš.

...

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana