„Teško je u nekoliko rečenica obuhvatiti i prikazati život i djelo Josipa Marohnića (Hreljin, 12. studenoga 1866. – Pittsburgh, 23. siječnja 1921.) Ukratko, on je jedan od najistaknutijih naših iseljenika. Prvak hrvatske iseljeničke zajednice u Sjedinjenim Američkim Državama s početka 20. stoljeća“, tim riječima Radovan Tadej započinje priču o jednom od najznačajnijih Hrvata u Sjevernoj Americi – Josipu Marohniću, rođenom Hreljanu.
Tadej je pravnik po struci, a njegov rodni kraj, njegova povijest, ljudi i običaji, jezik kojim govore ili jezik kojim su govorili, izvorište su i nadahnuće njegovog umjetničkog senzibiliteta i znanstvenog interesa. To potvrđuje i njegova nova knjiga Josip Marohnić – život i djelo, nedavno objavljena u izdanju Naklade Kvarner, puna nepoznatih podataka o Marohnićevom životu i djelu.
„Marohnić je prvi pjesnik iseljene Hrvatske (zbirke su mu Jesenke, tiskane 1897., Amerikanke 1900., Spomen pjesme i Šaljive pjesme 1913.). Spisatelj je (najpoznatija djela Popis Hrvata u Americi i kratki opis Sjedinjenih Država sa zemljovidnim kartama, iz 1902. pa Povijest Sjedinjenih Država Amerike iz 1903.) te osnivač i vlasnik tiskarsko-nakladničke kuće koja posluje pod nazivima Hrvatska knjižara Josipa Marohnića ili Prva američka hrvatska knjižara, u čijoj nakladi izlaze prvi hrvatsko-engleski rječnici i priručnici za učenje engleskog jezika na američkom tlu (Hrvatsko-engleski razgovori i rječnik iz 1902., Englesko-hrvatski listar za Hrvate i Srbe u Americi iz 1908., English-Croatian Dictionary Alojza Bogadeka iz 1915. te od istoga autora Croatian-English Dictionary i Croatian-English and English-Croatian Dictionary, iz 1917.). Marohnić je, dakle, tiskar, nakladnik, urednik, knjižar i autor koji je za hrvatske iseljenike izdavao, uređivao, tiskao, pisao i distribuirao časopise i knjige raznih profila koje su bile od neprocjenjive koristi za Hrvate u SAD-u i Kanadi“, pojašnjava Tadej. Ne samo to, od 1897. do 1908. godine bio je glavni knjigovođa i blagajnik (današnjim rječnikom rečeno financijski direktor) Hrvatske narodne zajednice (danas Hrvatska bratska zajednica), a od 1912. do 1921. godine predsjednik je ove Zajednice. Za to vrijeme i zahvaljujući upravo Marohnićevom radu, sposobnostima i zalaganju, HNZ je postala respektabilna ustanova koja djeluje i dan-danas te je najveća i najpoznatija hrvatska institucija izvan Hrvatske.
HRELJINSKI I ZLOBINSKI PEČALBARI
Iz Hreljina se odlazilo od pamtivijeka, kao i iz više ili manje svih primorskih mjesta, u potrazi za korom kruha i boljim življenjem, što na brodove, što u prekomorske strane, ponajčešće u Ameriku. Dakle, Josip Marohnić nije usamljeni hreljinski pečalbar, a o tome kakav mu je bio život u novom svijetu, Tadej kaže: „Za vrijeme tzv. „velike migracije“, od 1870-ih do 1930-ih godina je oko pola milijuna Hrvata napustilo svoje domove i u potrazi za poslom i boljim životom otišlo u zemlje Novoga svijeta. Ni Primorje, pa ni Hreljin nisu bili iznimke. Možemo govoriti o stotinama ili možda čak tisućama Hreljana koji su od 70-ih godina XIX. stoljeća pa sve do Drugog svjetskoga rata odlazili u potragu za poslom preko Atlantika, ali i ostalih velikih mora. Ja sam dugo godina istraživao istodobno prekomorsko odseljavanje iz susjednog mjesta Zlobin, mojeg rodnoga mjesta. Prema tim iscrpnim istraživanjima u samom Zlobinu, hrvatskim pismohranama i podacima prikupljenim iz zemalja useljenja, koji su dostupni na internetu, ustanovljeno je kako se odselilo ukupno 499 Zlobinjara. Od tog broja bilo je 417 muškaraca (83,57 %), a žena 82 (16,43 %). Od 499 zlobinska iseljenika njih 121 vratio se natrag (24,25 % ili ?), a 378 Zlobinjara su za stalno iselila iz domovine i nastanila u prekomorskim odredištima (75,75 % ili ?). Takav omjer između povratnika i stalnih iseljenika vjerojatan je i u Hreljinu budući da su znanstvena istraživanja pokazala da se, nešto više ili manje, od četiri odseljenika jedan vraća natrag, a tri ostaju zauvijek u tuđini. Da bismo izračunali približan broj hreljinskih iseljenika, napravit ćemo usporedbu broja stanovnika Zlobina i Hreljina prema popisu stanovništva iz 1900. , koja je referentna godina za iseljavanja od 1870-ih do 1930-ih upravo stoga što se nalazi u sredini tog razdoblja. Zlobin je tada imao 638, a Hreljin 4.212 stanovnika.
...