Ronilaštvo je posljednjih godina postalo svjetski trend. Svojedobno je to bio tenis, potom skijanje, a danas svi žele pod more, odnosno pod vodu općenito. Širom svijeta, a nadasve na obalama toplim mora čije su dubine izuzetno atraktivne, niču ronilački centri, organiziraju se škole ronjenja, podmorski izleti, podvodni fotosafari... Ljudi žele roniti i valja im ponuditi raznovrsne sadržaje koji će im boravak u dubinama učiniti zanimljivijim i privlačnijim. Pravi procvat širom svijeta bilježi i industrija ronilačke opreme: svakim danom pojavljuju se novi proizvođači.
Spomenuti trend nije mimoišao ni naše podmorje. I u nas su se duž obale namnožili ronilački centri u kojima, doduše, više rone stranci nego naši ljudi jer ronilačka je oprema skupa. Ali, ima mladih koji žele pod more i pronalaze načina za bavljenje ronjenjem. U nas, međutim ima i mnogo neorganiziranog ronjenja, pri ilegalnim ronilačkim školama, roni se bez nadzora, pa i tamo gdje to nije dopušteno. Ovom zgodom, međutim, nećemo elaborirati ronilački turizam u nas, već ovim napisom ćemo podsjetiti na početke ronjenja uz našu obalu. Ronjenje u nas pratilo je razvoj ronilaštva u svijetu. Počelo se roniti i prije nego u mnogim zemljama koje se danas hvale bogatom ronilačkom tradicijom, desecima pa i stotinama tisuća registriranih ronilaca sa razvijenom industrijom ronilačke opreme.
Polaznici jednog od prvih tečajeva za ronioce