Dana 27. svibnja 1531. godine u polumraku svoga riječkog azila, modruški biskup ŠIMUN KOŽIČIĆ BENJA drhtavom je rukom uzeo svježe otisnuti primjerak knjige OD BITIE REDOVNIČKOGA KNIŽICE. Peta je to bila knjiga otisnuta u njegovoj riječkoj tiskari, a govori o tome kakav mora biti svećenik. Naravno, on tada nije mogao znati da će nekoliko stoljeća kasnije biti sačuvan samo jedan jedini primjerak te knjige, koji se nalazi u Petrogradu.
Ostarjeli i bolešću načeti biskup zastao je u listanju knjige i mislima odlutao u rodni Zadar, gdje je rođen negdje između 1460. i 1470. godine. Potomak je jedne od najuglednijih zadarskih plemićkih obitelji, koja se početkom drugoga tisućljeća doselila u Zadar iz Bratislave.
U obitelji Benja, čije se podrijetlo može pratiti više od osam stoljeća, često se s djeda na unuka prenosio hipokoristik Koža ili Kožica, pa je otuda nastao patronimik Kožičić, koji je na otoku Ugljanu, gdje su Benje imale svoje posjede, s vremenom potpuno potisnuo njihovo ranije prezime.
Ime osnivača riječke tiskare u latinskim se dokumentima nigdje ne navodi ka Kožičić, već kao Simon Begna, de Begna, Begnio, Begnii ili Begnius. Na koricama njegovih riječkih knjige međutim, on se potpisuje kao Šimun Kožičić Zadranin – bez Benja, pa mu povjesničar Ferrari-Cupilli kasnije zamjera što se u »hrvatskih knjigah« voli »zvati hrvatskim prezimenom Kožičić».
Šimun se, ipak, nikada nije odrekao obiteljske plemićke loze i staleža. Obiteljski grb – panteru s podignutim prednjim nogama – postavio je na svoju biskupsku palaču u Modrušu, a isti je motiv uzeo i za tipografski znak svoje riječke tiskare.
Naslovna stranica Oficija rimskog, prve knjige tiskane u Rijeci
u tiskari Šimuna Kožičića Benje
15. prosinca 1530. godine