SUŠAČKA REVIJA broj 37

 


REQUISCANT IN PACE  

Dr. Aleksandar Pejić

s_pejic.jpg (5565 bytes)S dubokim i bolnim emocijama pijeteta opraštamo se od dr. Aleksandra Pejića siromašniji za jednog srdačnog prijatelja, dragog i dobrog čovjeka. Zaista je teško saznanje, da nas neće više sresti, savjetovati nas i ohrabriti svojim šarmantnim smiješkom i neodoljivom dobrohotnošću.
Dr. Pejić je bio naš sugrađanin, Sušačanin po rodstvu, odgoju i svojim nazorima. Sušak je volio, najljepšim riječima ga je opisivao i uvijek mu se ponovno vraćao.
Naš Arco – tako smo ga od milja zvali – nije imao lagan život. U borbi za svoje ideale već je kao mladi pekarski pomoćnik, tinejdžer, krenuo u ratni vihor partizanskim putovima slobode.
Svojim osobinama i sklonošću medicinskom pozivu razumljivo da je izabrao liječničko zvanje, kojemu se mogao posvetiti tek u svojim četrdesetim godinama, nakon što je završio druge svoje životne zadatke i dužnosti.
Studirao je s nama, tada mladim studentima, a njegov duh bio je uvijek mladenački i radostan. Svojim primjernim radom postigao je visoki časnički, pukovnički čin.
Život nas je pomalo udaljio, znali smo da Aco boluje i sve smo se rjeđe sretali. No, zasigurno znamo da su, i u njegovoj starijoj dobi njegove misli opet bile uz nas, u doba nedavne nam ratne nesreće, kada smo kao i on nekad, svojom borbom nastojali odagnati strahote onih koji povijest pišu naopako.
Poštovani nam prijatelj, naš Aco sada je daleko. Manjkat će nam njegov savjet i smiješak na njegovu licu koji nije krio ma kako mu je bilo teško.
Dr. Duje Vukas

Milan Blažević

s_blazevic.jpg (6446 bytes)Naš je grad smrću Milana Blaževića izgubio iznimnoga sugrađanina, istaknutog sportskog djelatnika i gospodarstvenika.
Rođen je 1908. godine u Smokvici, Općina Krmpote, i već kao jednogodišnjak dolazi u Rijeku s majkom, ocem i bratom. Završio je Trgovačku akademiju na Sušaku, a nakon II. Svjetskog rata vodio je niz uglednih riječkih tvrtki poput »Opskrbe« i »Istratekstila«, preteče današnjeg »Rijekatekstila«. Bio je prvi direktor »Rijekatekstila« i na toj je funkciji ostao sve do umirovljenja krajem 60-tih godina.
Gospodin Blažević svojim se iznimnim duhom uključio i u rad s osobama s mentalnom retardacijom prepoznavši važnost sporta u njihovoj terapiji i aktivnostima. Tako su se njegovom zaslugom početkom 80-tih godina Riječani prvi put predstavili na Specijalnim olimpijskim igrama u Dublinu, a zahvaljujući njegovom ogromnom entuzijazmu nakon toga je u Rijeci održano Europsko natjecanje za hendikepirane.
Sport je bez dvojbe bio okosnica života i rada gospodina Blaževića koji se športom početo baviti na Sušaku već u 12-toj godini. Koncem 20-tih godina prošlog stoljeća oživio je rad »Orijenta« čijim članom ostaje sve do poratne 1946. godine kada prelazi u tadašnji NK »Kvarner« - današnju HNK »Rijeku«, klub čiji je počasni predsjednik bio sve do svoje smrti.
U sportu Rijeke mu pripada izuzetno mjesto, jer je njegovo ime usko povezano s Omladinskim nogometnim turnirom »Kvarnerska rivijera« koga je osnovao 1953. godine. Turnir je upravo zahvaljujući neumornom sportskom duhu gospodina Blaževića postao u svojem polustoljetnom životu jedno od istaknutijih natjecanja europskog omladinskog nogometa.
O 40-oj obljetnici nogometnog turnira »Kvarnerska rivijera« Grad Rijeka je Milanu Blaževiću dodijelio Nagradu Grada Rijeke za životno djelo. A, upravo sada u godini kada »Kvarnerska rivijera« slavi svoj jubilej napustio nas je osnivač turnira, neumorno sportski i odgojni radnik i iznimni građanin ovoga grada. Zbog toga će Milan Blažević ostati uzor mnogim generacijama, a mi njegovi Sušačani sjećat ćemo se njegove dobrote, susretljivosti, upornosti i fair igre u športu i životu.

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana