SUŠAČKA REVIJA broj 38/39 more MORSKE KRATICE Damir Miloš Ljudi kažu da je Zemlja okrugla, ali mnogo je točnije reći da je Zemlja kugla. To potvrđuju koridori kojim lete avioni i kursevi kojim plove brodovi. Uostalom, uvjeren sam da su i Vikinzi, bez obzira jesu li doplovili do Amerike ili nisu, već u načinu svoje navigacije primjećivali da postoje kraći i duži putevi na moru (ili oceanu) kojim su plovili. Jasno, što su pomorci plovili sjevernije (ili južnije) od ekvatora, to su morali prije primijetiti pomorske kratice.Pokuša li čovjek sebi predočiti te kratice zamišljajući brodove kako plove oplošjem Zemlje, mnogo ih je lakše prepoznati ako svoj položaj zamisli u središtu Zemljine kugle. Promatrane iznutra, kratice postaju mnogo primjetljivije. Kad su jedrenjaci zavladali oceanskih prostranstvima, oko Svijeta su jedrili najkraćim kursevima. I bez obzira na rtove kontinenata, na najjužniji rt Afrike (Rt Dobre nade) ili na rt Južne Amerike (Cape Horn), jedrenjaci bi jedrili istim kursom kad ti rtovi ne bi postojali. Jasno, pored okruglosti Zemlje, razlog tome su i pogodni vjetrovi. Zbog nepovoljnih vjetrova ekvator nije nikada bio omiljeno područje za jedrenjake. Bonace i vrućine u blizini ekvatora svako su putovanje činili neizvjesnim. Ali, kad bi se jedrenjaci dokopali južnog oceana, onda bi pokazali svoju pravu snagu i umješnost svojih graditelja. Jasno, nitko ne podcjenjuje umješnost kapetana i njihovih posada. Stoljetno iskustvo tih golemih prostranstava (oceana) svaki iskusan pomorac primjenjuje i u svojem moru. Naime, gdje god živio, svaki pomorac ima more za koje može reći da je njegovo. I na njemu, ma koliko malo bilo, po ugledu na oceane, iskusni pomorci nalaze kratice. Štoviše, po tome se i razlikuju od onih koji tek upoznaju more. Jasno, sada se mora reći po čemu se to iskusni pomorci razlikuju od neiskusnih. Budimo konkretni, jer iskusni se pomorac već na kopnu razlikuje od neiskusnog. Iskusni pomorac ne započinje priču o mnogobrojnim olujama kroz koje je prošao i o vjetrovima koje je sretao. Sjećanje na oluje u njemu izaziva sjetu, žal za onim neopisivim osjećajem sudjelovanja u nečem uzvišenom, a opet tako prirodnom i uobičajenom. On se ne prisjeća svoje hrabrosti, jer samo on zna koliko mu je napora trebalo uložiti da savlada strah, da ostane dovoljno smiren i ne podlegne panici. Možda je još za samo pet čvorova morao ojačati vjetar, ili nekoliko centimetara biti viši val, pa da se on, iskusni pomorac, pomiri sa svojom nemoći. Za najžešćeg naleta oluje on se moli Bogu, svojim najbližima, sam sebi obećava da, ako ovo preživi, više nikada neće izazivati more, više nikada neće... A onda, dok se oluja smiruje, učini mu se da su njegove molitve uslišane, sve uvjereniji u postojanje svojeg zaštitnika, jer nije mu prvi put. Nije mu prvi put što ga je uzeo pod svoju zaštitu. I nije mu prvi put da je morao pokazati svu svoju vještinu, prepoznavajući ćudi svakog vala, refula, vjetra, oblaka... Nije mu bilo prvi put otrgnuti se prijetećem izgledu sjenki izraslih iz sraza pjene, tame i kovitlaca vjetra. Sjenki što su htjele biti slika njegova straha... Ali, govorili smo o kraticama. Iskusni pomorci nikada ne zaboravljajući iskustvo mora, i na kopnu se služe kraticama... Prva im je karakteristika – šutnja. Točnije, samo naizgled šutnja. Kad ih se malo bolje zagleda, može se reći kako ne šute – oni slušaju. Slušajući sve oko sebe, kao što na palubi svojega broda stoje mirno, osluškujući ocean. Kad sretnu iskusnog pomorca, ljudi se začude njegovom umijeću slušanja. Slušanja drugih ljudi, sugovornika. A znati slušati najkraći je put (kratica) do drugog čovjeka. Iskusan pomorac svojem sugovorniku pristupa na isti način na koji osluškuje ocean.A ocean nije samo nepregledno prostranstvo vode. Ocean su i oblaci, i jata ptica, i golema plova ribe, i drugi brodovi, njegova dubina... Svaki dio oceana donosi podatke o onome što će se dogoditi, kakvo će vrijeme biti. Da li tune skaču visoko ili u daljinu, da li galebovi slijeću na površinu ili se uzdižu visoko pod oblake, da li trag aviona ostaje dugo u zraku, da li... Iskusni su pomorci naučili slušati. Njihova je strpljivost prvi i osnovni uvjet razumijevanja mora. Godinama ga promatrajući, učeći se promatranju, naučili su gledati... Poput djeteta, koje u jednom trenutku nauči iskustvo opipa prepoznavati samo pogledom... Jer ono počinje shvaćati kako je nešto glatko bez potrebe da ga opipa, da je nešto toplo bez potrebe da ga dotakne, da je nešto šiljato... samo pogledom. Zar to nije još jedna kratica kojom se služimo svakodnevno. Kratica između nas i svekolikog mnoštva podataka kojim nas svakog trena zapljuskuje svijet u kojem živimo. Kada smo počeli koristiti tu kraticu, kada se to prvi put dogodilo, toga se nitko do nas ne sjeća. A pomorac, iskusni pomorac, kao da svakog trenutka pokušava proniknuti taj skok iz jednog osjetila u drugi. Mogli bismo se upitati zašto. Zašto pomorca zanima kako osjetila prenose jedna drugima svoja iskustva. Zato jer mora znati kakvo će biti more sutra, mora znati kakav će vjetar zapuhati tijekom noći, mora znati... A godine iskustva naučile su ga kako jedno osjetilo nije dovoljno da bude siguran u ono što može očekivati. Zato traži potvrdu još jednog, najmanje još jednog osjetila za svoje slutnje. Uho traži potvrdu oka. Oko provjerava svoje utiske uhom.I ne treba se čuditi što iskusni kapetani u zapećku ustiju drže lulu. To im je još jedno od pomagala kojim pokušavaju proniknuti vlastita osjetila. Kad bi vrijeme bilo vlažno, znali su da će duhan u njihovoj luli duže gorjeti, kad je vrijeme bilo suho, ista bi količina duhana mnogo brže gorjela. I miris duhana bio je drugačiji, suši ili vlažniji. To objašnjava strpljenje kojim kapetani pune svoje lule, trudeći se da to bude uvijek ista doza duhana. Ali, zar mu u tom cilju ne služe svakojaka električka pomagala, navigacijski instrumenti? Da, ali ništa više no spomenuta lula. Instrumenti ne mogu biti produžetak kapetanovih osjetila, jer oni se postavljaju između svijeta i ljudskih osjetila. Instrumenti su proizvod znanosti kojoj je jedini cilj – biti objektivan. Instrumenti, na primjer, ne poznaju osjećaj straha, osjećaj koji bitno utječe na kapetanovu odluku nakon tumačenja mnoštva dostupnih podataka. I na kraju, premda to neki kapetani neće priznati, oni nikada ne znaju jesu li bili u pravu, jesu li u trenutku kad je to bilo odlučujuće, donijeli pravu odluku. To što su preživjeli ne može biti dokaz njihove vještine. Svoje odluke ne mogu provjeriti, jer more je svakog dana drugačije, oluje samo naizgled sliče jedna drugoj, kao što će vrijeme vjerojatno biti kao što je već jednom bilo, ali uvijek ponovno drugačije. Možda je to i najbitnije određenje iskusnog pomorca. On nikada nije siguran je li u pravu. Osjećaj je to kojeg nije lako podnijeti. Ljudi najčešće vjeruju onoj krilatici – kapetan je uvijek u pravu. Istina je malo drugačija, ali istina je da svi koji plove žele vjerovati kako je kapetan uvijek u pravu. To im ulijeva sigurnost na brodu, moru i oceanu. Kapetani se trude da ih ne razočaraju. Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala. Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana
MORSKE KRATICE
Damir Miloš
Ljudi kažu da je Zemlja okrugla, ali mnogo je točnije reći da je Zemlja kugla. To potvrđuju koridori kojim lete avioni i kursevi kojim plove brodovi. Uostalom, uvjeren sam da su i Vikinzi, bez obzira jesu li doplovili do Amerike ili nisu, već u načinu svoje navigacije primjećivali da postoje kraći i duži putevi na moru (ili oceanu) kojim su plovili. Jasno, što su pomorci plovili sjevernije (ili južnije) od ekvatora, to su morali prije primijetiti pomorske kratice.Pokuša li čovjek sebi predočiti te kratice zamišljajući brodove kako plove oplošjem Zemlje, mnogo ih je lakše prepoznati ako svoj položaj zamisli u središtu Zemljine kugle. Promatrane iznutra, kratice postaju mnogo primjetljivije. Kad su jedrenjaci zavladali oceanskih prostranstvima, oko Svijeta su jedrili najkraćim kursevima. I bez obzira na rtove kontinenata, na najjužniji rt Afrike (Rt Dobre nade) ili na rt Južne Amerike (Cape Horn), jedrenjaci bi jedrili istim kursom kad ti rtovi ne bi postojali. Jasno, pored okruglosti Zemlje, razlog tome su i pogodni vjetrovi. Zbog nepovoljnih vjetrova ekvator nije nikada bio omiljeno područje za jedrenjake. Bonace i vrućine u blizini ekvatora svako su putovanje činili neizvjesnim. Ali, kad bi se jedrenjaci dokopali južnog oceana, onda bi pokazali svoju pravu snagu i umješnost svojih graditelja. Jasno, nitko ne podcjenjuje umješnost kapetana i njihovih posada. Stoljetno iskustvo tih golemih prostranstava (oceana) svaki iskusan pomorac primjenjuje i u svojem moru. Naime, gdje god živio, svaki pomorac ima more za koje može reći da je njegovo. I na njemu, ma koliko malo bilo, po ugledu na oceane, iskusni pomorci nalaze kratice. Štoviše, po tome se i razlikuju od onih koji tek upoznaju more. Jasno, sada se mora reći po čemu se to iskusni pomorci razlikuju od neiskusnih. Budimo konkretni, jer iskusni se pomorac već na kopnu razlikuje od neiskusnog. Iskusni pomorac ne započinje priču o mnogobrojnim olujama kroz koje je prošao i o vjetrovima koje je sretao. Sjećanje na oluje u njemu izaziva sjetu, žal za onim neopisivim osjećajem sudjelovanja u nečem uzvišenom, a opet tako prirodnom i uobičajenom. On se ne prisjeća svoje hrabrosti, jer samo on zna koliko mu je napora trebalo uložiti da savlada strah, da ostane dovoljno smiren i ne podlegne panici. Možda je još za samo pet čvorova morao ojačati vjetar, ili nekoliko centimetara biti viši val, pa da se on, iskusni pomorac, pomiri sa svojom nemoći. Za najžešćeg naleta oluje on se moli Bogu, svojim najbližima, sam sebi obećava da, ako ovo preživi, više nikada neće izazivati more, više nikada neće... A onda, dok se oluja smiruje, učini mu se da su njegove molitve uslišane, sve uvjereniji u postojanje svojeg zaštitnika, jer nije mu prvi put. Nije mu prvi put što ga je uzeo pod svoju zaštitu. I nije mu prvi put da je morao pokazati svu svoju vještinu, prepoznavajući ćudi svakog vala, refula, vjetra, oblaka... Nije mu bilo prvi put otrgnuti se prijetećem izgledu sjenki izraslih iz sraza pjene, tame i kovitlaca vjetra. Sjenki što su htjele biti slika njegova straha... Ali, govorili smo o kraticama. Iskusni pomorci nikada ne zaboravljajući iskustvo mora, i na kopnu se služe kraticama... Prva im je karakteristika – šutnja. Točnije, samo naizgled šutnja. Kad ih se malo bolje zagleda, može se reći kako ne šute – oni slušaju. Slušajući sve oko sebe, kao što na palubi svojega broda stoje mirno, osluškujući ocean. Kad sretnu iskusnog pomorca, ljudi se začude njegovom umijeću slušanja. Slušanja drugih ljudi, sugovornika. A znati slušati najkraći je put (kratica) do drugog čovjeka. Iskusan pomorac svojem sugovorniku pristupa na isti način na koji osluškuje ocean.A ocean nije samo nepregledno prostranstvo vode. Ocean su i oblaci, i jata ptica, i golema plova ribe, i drugi brodovi, njegova dubina... Svaki dio oceana donosi podatke o onome što će se dogoditi, kakvo će vrijeme biti. Da li tune skaču visoko ili u daljinu, da li galebovi slijeću na površinu ili se uzdižu visoko pod oblake, da li trag aviona ostaje dugo u zraku, da li... Iskusni su pomorci naučili slušati. Njihova je strpljivost prvi i osnovni uvjet razumijevanja mora. Godinama ga promatrajući, učeći se promatranju, naučili su gledati... Poput djeteta, koje u jednom trenutku nauči iskustvo opipa prepoznavati samo pogledom... Jer ono počinje shvaćati kako je nešto glatko bez potrebe da ga opipa, da je nešto toplo bez potrebe da ga dotakne, da je nešto šiljato... samo pogledom. Zar to nije još jedna kratica kojom se služimo svakodnevno. Kratica između nas i svekolikog mnoštva podataka kojim nas svakog trena zapljuskuje svijet u kojem živimo. Kada smo počeli koristiti tu kraticu, kada se to prvi put dogodilo, toga se nitko do nas ne sjeća. A pomorac, iskusni pomorac, kao da svakog trenutka pokušava proniknuti taj skok iz jednog osjetila u drugi. Mogli bismo se upitati zašto. Zašto pomorca zanima kako osjetila prenose jedna drugima svoja iskustva. Zato jer mora znati kakvo će biti more sutra, mora znati kakav će vjetar zapuhati tijekom noći, mora znati... A godine iskustva naučile su ga kako jedno osjetilo nije dovoljno da bude siguran u ono što može očekivati. Zato traži potvrdu još jednog, najmanje još jednog osjetila za svoje slutnje. Uho traži potvrdu oka. Oko provjerava svoje utiske uhom.I ne treba se čuditi što iskusni kapetani u zapećku ustiju drže lulu. To im je još jedno od pomagala kojim pokušavaju proniknuti vlastita osjetila. Kad bi vrijeme bilo vlažno, znali su da će duhan u njihovoj luli duže gorjeti, kad je vrijeme bilo suho, ista bi količina duhana mnogo brže gorjela. I miris duhana bio je drugačiji, suši ili vlažniji. To objašnjava strpljenje kojim kapetani pune svoje lule, trudeći se da to bude uvijek ista doza duhana. Ali, zar mu u tom cilju ne služe svakojaka električka pomagala, navigacijski instrumenti? Da, ali ništa više no spomenuta lula. Instrumenti ne mogu biti produžetak kapetanovih osjetila, jer oni se postavljaju između svijeta i ljudskih osjetila. Instrumenti su proizvod znanosti kojoj je jedini cilj – biti objektivan. Instrumenti, na primjer, ne poznaju osjećaj straha, osjećaj koji bitno utječe na kapetanovu odluku nakon tumačenja mnoštva dostupnih podataka. I na kraju, premda to neki kapetani neće priznati, oni nikada ne znaju jesu li bili u pravu, jesu li u trenutku kad je to bilo odlučujuće, donijeli pravu odluku. To što su preživjeli ne može biti dokaz njihove vještine. Svoje odluke ne mogu provjeriti, jer more je svakog dana drugačije, oluje samo naizgled sliče jedna drugoj, kao što će vrijeme vjerojatno biti kao što je već jednom bilo, ali uvijek ponovno drugačije. Možda je to i najbitnije određenje iskusnog pomorca. On nikada nije siguran je li u pravu. Osjećaj je to kojeg nije lako podnijeti. Ljudi najčešće vjeruju onoj krilatici – kapetan je uvijek u pravu. Istina je malo drugačija, ali istina je da svi koji plove žele vjerovati kako je kapetan uvijek u pravu. To im ulijeva sigurnost na brodu, moru i oceanu. Kapetani se trude da ih ne razočaraju.
Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.