SUŠAČKA REVIJA broj 38/39

 


more

CARPATHIA I TITANIC  

Slobodan Novković  

Rijeka je jedini grad na tlu Europe u kojem se može vidjeti spasilački prsluk s legendarnog Titanica. Danas, devedeset godina nakon tragedije Titanica, osim riječkog sačuvana su još samo četiri takva prsluka, koji se nalaze u muzejima preko Atlantika.


Prsluk s Titanica koji se čuvau muzeju u Rijeci

    Kada je 11. travnja 1912. u 12:oo sati putnički parobrod Carpathia, vlasništvo britanske kompanije Cunard Line, krenuo na putovanje prema Sredozemlju, ništa nije ukazivalo da bi rutinska plovidba jednog do tada običnog broda, pod izuzetno dramatičnim okolnostima, mogla ući u svjetsku povijest. Niti je bio najveći, niti je bio najmoderniji, a pogotovo se nije mogao mjeriti u luksuzu s puno poznatijim brodovima Cunard Linea, Mauretanijom i Lusitanijom – ali, događaji koji su uslijedili u noći s 14. na 15. travnja 1912. očuvali su za sva vremena sjećanje na Carpathiju, njenog kapetana i posadu broda. A koliko god vezali ime Carpathije uz Titanic, toliko se i ime Rijeke (ili tadašnje Fiume) veže uz ime Carpathia.
Upravo je 15. travnja 2002. godine obilježena 90. godišnjica najpoznatije pomorske katastrofe mirnodopskog razdoblja. U Hrvatskoj, nažalost, o tome skoro da i nije bilo govora. Naime, vrlo mali broj ljudi uopće zna kolika je Hrvatska, a prije svega Rijeka, vezana za katastrofu britanskoga putničkog broda Titanic. Ne samo da je na tadašnjem čudu tehnike i plovećem dvorcu Titanicu putovalo 40 putnika s područja bivše Jugoslavije (točnije, 30 osoba iz današnje Hrvatske, od kojih je troje preživjelo, petero iz Slovenije, od kojih je dvoje preživjelo, i četvero iz BiH i jedna s Kosova), nego je i na Carpathiji plovilo 56 članova posade iz Istre i Hrvatskog primorja. Kao što je navedeno na početku, Carpathia je iz New Yorka krenula na put prema Sredozemlju: točnije, prema Rijeci. Cunard je liniju New York – Rijeka otvorio još krajem 1903. godine kako bi nižim cijenama mogao konkurirati njemačkim brodarskim kompanijama i američkom IMM-u, koji je pod sobom ujedinio nekoliko jačih kompanija na čelu s britanskim White Star Lineom. Tako je svaka dva tjedna iz Rijeke isplovljavao neki od Cunardovih brodova prema Americi. Uz navedenu Carpathiju, tih su godina na toj liniji prometovali i brodovi Aurania, Panonia, Slavonia, Carmania, Ultonia, Ivernia, Franconia, Saxonia i Laconia.
    No, vratimo se R.M.S. Carpathiji. Gradnja toga broda započela je 10. rujna 1901. u Newcastleu, a njegova prva plovidba iz matične luke Liverpoola za Boston uslijedila je 5. svibnja 1903. godine. Carpathia je bila dugačka 170 metara, široka 20 metara, težine 13.555 BRT-a. Pokretala su je dva propelera, a mogla je razviti brzinu od 15 čvorova (oko 28 km/h). Brod je mogao prihvatiti 100 putnika 1. razreda, 200 putnika 2. razreda i čak 2000 putnika 3. razreda, uz još oko 300 članova posade. Koliko je poznato, Carpathia je od 1905. godine redovito isplovljavala iz Rijeke, s tadašnjega Rudolfovog gata (danas Orlandov gat). Početkom 1912. zapovjedništvo nad brodom preuzima kapetan Arthur Henry Rostron (1869. – 1940.).
    Nakon što je napustila pristanište br. 54 u New Yorku – a dan ranije, 10. travnja, Titanic je iz Southamptona krenuo prema New Yorku – Carpathia je sljedeća tri dana mirno plovila prema Europi. Njezinih 150 putnika 1. razreda i 575 putnika 3. razreda, od kojih su većina bili Talijani i austro-ugarski državljani (Mađari i Hrvati), radovalo se povratku u domovinu, a ugodno nedjeljno poslijepodne podiglo je raspoloženje među putnicima i posadom. Do 14. travnja prevaljen je put od oko 1200 milja i, prema planu vožnje, 26. travnja trebalo je stići u Rijeku. Međutim,...

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana