SUŠAČKA REVIJA broj 38/39

 


muzeji

IZ MUZEJA GRADA RIJEKE  

Ervin Dubrović  

     Znate li da Rijeka ima svoj gradski muzej? Znate li gdje je taj muzej i što radi? Mnogi, naime, još uvijek ne znaju da od 1994. postoji Muzej grada Rijeke i da već više godina intenzivno prikuplja, obnavlja i obrađuje građu važnu za povijest grada.
    Gradski je muzej, kao bivši Muzej revolucije, ranije prikupio brojne dokumente i fotografije, ali malo prave muzejske građe. Stoga je u novoj ulozi ambiciozno krenuo u potragu za dosad zapostavljenim riječkim identitetom i smislom vlastita postojanja i razvoja.
    U osam godina prikupljeno je podosta građe, a druga izložba Akvizicija, prikazuje građu prikupljenu od 1998. – 2002. (prve su Akvizicije obuhvaćale godine 1994. – 1998.).
    Muzej je, nakon neizbježnih početnih lutanja, dosad uspio javno osmisliti težište svoje djelatnosti i profilirati svoje zbirke.
    Rijeka nema instituta za proučavanje svoje povijesti. Nitko se donedavna nije sustavno bavio ni istraživanjem kulturne i materijalne povijesti grada. Muzej grada Rijeke od početka sustavno istražuje zapostavljene gradske teme, poput riječke industrije i gospodarstva, parkovne baštine i druge. Dosad su već ostvarene i brojne zapažene izložbe i izdanja – Kinematografija u Rijeci, Riječke fontane i perila, Mostovi na Rječini, Riječke škale, Riječka luka, Riječke marke 1918.–1924....
    No najvažnija je djelatnost muzeja prikupljanje građe usmjereno k osmišljavanju budućega stalnog postava. Otvorenje stalnog postava kruna je muzejskog rada, koji traži primjerene ili barem zadovoljavajuće uvjete.
    Gradski je muzej u novijoj povijesti Rijeke, poput fantoma, prisutan već od osamdesetih godina devetnaestoga stoljeća, a u toj su muzejskoj »pretpovijesti« nastali i neki mitovi (poput priče i caru koji je gradskome muzeju darovao dragocjenu čašu i ne pomišljajući da u Rijeci uopće ne postoji nikakav muzej...). U minulih više od stotinu godina bilo je različitih vizija, kao i nekoliko začetaka gradskog muzeja. Već se više od punoga stoljeća kako-tako provlači i tanka nit muzejskoga kontinuiteta u prikupljanju građe koju, doduše, nije naslijedio današnji Muzej grada Rijeke nego Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja.
    Novi, današnji početak ulijeva nadu da će Muzej grada Rijeke uskoro biti doista u pravom smislu reprezentativan, te da će ostvariti i stalni postav – u nekom prikladnom prostoru i u nekom razumnom roku. Takav bi prostor, primjerice, bila barokna palača nekadašnje upravne zgrade Rafinerije šećera, čija je unutrašnjost u izvanrednom stanju, a obiluje izvrsno očuvanim štukaturama i vrhunskim barokno-klasicističkim freskama. Palača je Rafinerije (donedavna upravna zgrada Rikarda Benčića), zasad samo potencijalna – no, vjerujemo, u skoroj budućnosti stvarna – najveća i najvažnija akvizicija Muzeja grada Rijeke.
    Osvrnemo li se na minulih osam godina sustavna rada, na osnovi prikupljene građe možemo donijeti i neke zaključke.
    Muzej je stekao konkretno iskustvo u tome kakva mu je građa dostupna i što se još može naći na tržištu, te je uspostavio pouzdani ritam prikupljanja građe. Među prvim predmetima kojim je započeto prikupljanje fundusa bile su razglednice i fotografije, kao i grafičke panorame, zemljopisne karte, ilustracije i planovi Rijeke, te je sada zbirka fotografija i razglednica jedna od najozbiljnijih zbirki takve građe o Rijeci, tu je, također, novca i medalje s riječkim oznakama (naročita su cjelina medaljice trsatskog svetišta te zavjetne sličice i predmeti – »devocionalije«). Već zarana je (1996.) nabavljena vrlo vrijedna i gotovo potpuna zbirka riječkih marki (Fiume 1918.–1924.), a to je ujedno i prva zbirka Muzeja koja je upravo ove godine doživjela izdanje svoga kataloga.
    Posebno je zanimljiva građa riječkih tvornica, poput Tvornice papira iTorpeda. Među najstarijim je sačuvanim rijetkim predmetima riječke manufakturne i industrijske proizvodnje raritetna keramička košarica za voće, nastala u Rijeci na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće. Osim naše, postoji još samo jedan primjerak takve »riječke« košarice u Gradskome muzeju u Trstu.
    Vrlo je zanimljiva i važna ostavština Tvornice papira; brojne medalje osvojene na međunarodnim sajmovima, albumi, panorame tvornice, brojne stare fotografije te dio ostavštine vlasnika tvornice, obitelji Meynier, s dijelovima namještaja, posuđem i slikama. Iz Torpeda smo uspjeli spasiti medalje sa svjetske izložbe u Parizu i veliku, vrlo zanimljivu maketu kompleksa tvornice u originalnoj vitrini, koja prikazuje stanje nakon posljednjega bombardiranja 1945. godine.

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2019 Klub Sušačana