SUŠAČKA REVIJA broj 40

 


zanimljivosti

PRIMORCI NA SUEZU

Irvin Lukežić

    Tijekom XIX. stoljeća u povijesti našega pomorstva osobito je prisutna bila pojava migracije pomoraca koji su djelovali u drugim državama, u stranim lukama, u najrazličitijim brodarskim službama. U tim je kompaktnim i masovnim migracijama nedvojbeno presudnu ulogu odigralo propadanje brodarstva na jedra trgovačke mornarice te teško gospodarsko stanje u kome su naši pomorci bili prisiljeni tražiti nova zaposlenja. Poznato je tako da su se oni zapošljavali na izgradnji i kasnijem održavanju Sueskog kanala, kod Europske dunavske komisije te na brodovima ruske crnomorske trgovačke mornarice i bugarskog parobrodarskog društva u Varni. Prva među tim kompaktnim migracijama bila je ona povezana sa zaposlenjima u službi Društva Sueskog kanala.
           
                PRETPOVIJEST KANALA

    Sueski kanal (Quanat al-Suways), umjetni je plovni put u Egiptu, između Sredozemnog i Crvenog mora, prokopan na najužem dijelu kopnene prevlake između euroazijskog i afričkog kontinenta. Zamisao o podizanju toga kanala pojavila se još prije tri tisuće godina. Herodot i Strabon spominju Kanal faraona između Delte Nila i Crvenoga mora za egipatskoga faraona Neha, koji živi oko šestote godine prije nove ere. Isti je plovni put korišten u doba perzijskoga kralja Darija, potom za vladavine Ptolomejevića i Rimljana, odnosno, cara Trajana, te naposljetku Arapa... Tijekom milenija nekoliko je puta bio zasipan pustinjskim pijeskom i ponovno pročišćavan.
    U srednjem vijeku, pošto je pijesak potpuno zasuo kanal, nitko više nije pomišljao na njegovo obnavljanje. Kada su pak Portugalci 1498. godine, predvođeni znamenitim moreplovcem Vascom da Gamom, oplovivši Rt dobre nade, otkrili novi morski put do Indije, europske su pomorske sile potpuno izgubile zanimanje za taj plovni put. Indijska se roba, naime, sada mogla dobavljati po neusporedivo nižoj cijeni nego ona od Mlečana, koji bi tu robu dopremali kopnenim putovima do sredozemnih luka.
    U XVIII. stoljeću u Francuskoj se ponovno počinje razmatrati mogućnost probijanja Sueske prevlake. Poznato je tako da slavni filozof i matematičar Leibniz upućuje promemoriju kralju Ljudevitu XIV. gdje ga upozorava na važnost tog morskog puta. Koncem istoga stoljeća Napoleon je za vrijeme svoje egipatske vojne potaknuo i pripravne radove za obnavljanje zasutoga Kanala faraona. Naime, njegov inženjer Charles Le Pére predložio je 1798. francuskome vojskovođi otkopavanje drevnoga vodenoga prolaza. Planove o probijanju Sueskoga kanala propagirao je svojevremeno i grof Saint-Simon.

                FERDINAND DE LESSEPS – VELIKI FRANCUZ

    Kanal je, unatoč svih nastojanja, prokopan tek početkom druge polovice XIX. stoljeća, nakon što jedna francuska kompanija kupuje od egipatske vlade potrebno zemljište. Pri tome je najveće zasluge stekao grof Ferdinand de Lesseps (1805.-1894.), francuski diplomat i graditelj. Rodio se u Versaillesu. Potječe iz stare francuske plemićke obitelji čiji su se mnogi članovi posvećivali diplomatskoj karijeri. Njegov je otac Mathieu bio prvi predstavnik Francuske u Egiptu nakon ekspedicije Napoleona Bonapartea. Stupivši u diplomatsku službu još u dvadesetoj godini, Lesseps je službovao kao francuski konzul u Kairu, Rotterdamu, Malagi, Barceloni te kao poslanik u Madridu. Zagrijavši se za sensimonističke ideje i nauk godine 1854. odlazi u Egipat, gdje dobiva koncesiju za proboj Sueske prevlake, budući da mu tadašnji potkralj (kediv) Said-paša (Muhamed-Said) izdaje odobrenje za gradnju kanala. Zanimljivo da su Lesseps i Said-paša, koji se školovao u Francuskoj, bili bliski prijatelji, budući da su u mladosti studirali na istome sveučilištu.

                ĐURO (GJURO) RUŽIĆ STARIJI

    Izgradnja Sueskog kanala u svoje doba privlačila je mnoge poslovne ljude iz čitavoga svijeta. Među njima nalazio se i Đuro Ružić stariji (Hreljin, 8. travnja 1834.-Sušak, 29. siječnja 1922.), znameniti sušački tvorničar i veleposjednik. Napustivši roditeljski dom već sa četrnaest godina, priskrbivši nešto novaca paleći ugljen u šumama Gorskog kotara, Ružić se uputio u Hamburg, radeći svakojake poslove. Ondje je izučio zanat štavljenja kože, te se nakon povratka u Sušak, počeo baviti kožarskom trgovinom, ustrojivši malu opančarnicu. Zanat je potom usavršio u Genovi, radeći u više kožarnica, te u Rimu i Napulju. Sakupivši dovoljno znanja i iskustva, odlučio je proširiti poslove. Upoznao se sa riječkim veletrgovcem Seemanom, koji mu stavlja na raspolaganje čak četrdeset tisuća forinti radi osnivanja velike tvornice za preradu kože. Taj ogromni imetak Ružić će svojom rijetkom umješnošću višestruko uvećati i unaprijediti. Svoj prvi veliki posao zaključio je upravo isporukom opanaka radnicima koji su radili na kopanju Sueskoga kanala. Tako su Ružićevi poslovi krenuli pravim putem i stali se množiti. (D. Müller-Thomamühl. Moj djed Đuro Ružić, Sušačka revija, br. 8, 1994. str. 89-90.).

                VISKO FRANČIŠKOVIĆ RUDEŠ

    Gradnja Sueskoga kanala u razdoblju od 1858. do 1869. godine privukla je veliki val emigracije iz Kastavštine, Praputnjaka, Krasice, Kostrene, Kraljevice i drugih primorskih područja. U monografiji Ive Jardasa Kastavština, objavljenoj u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena (Zagreb, 1957.) tako možemo pročitati: »Bilo j' Kastavac na dele, kako su deli, va Kajire i va Lešandrije, kad se j' kanal kopal. Neki su zavavek tamo ustali. Kad su finila ta dela va Sujece, Kastavci su se najveć vrnuli doma.« (str. 355)
    U spomenici Župnog ureda u Praputnjaku zabilježeno je da su Praputnjarci zaposleni na gradnji Sueskog kanala 1865. poslali za gradnju nove crkve 544 zlatna franka. Prema dr. Vinku Tadejeviću, na Sueskom su kanalu od Praputnjaraca radili Visko Frančišković Rudeš, Anton Frančišković Ćoko, Luka Frančišković Lukan, Andrej Gecan Jeleničar, Jakov Miloš Gomjenica, Luka Štiglić Degenut, Stjepan Tadejević Stegan, Martin Tadejević Maruškin i Matija Tadejević Matoš (Ekonomska emigracija Praputnjaraca u strane zemlje, Zbornik radova Praputnjak, Praputnjak 1981. str. 69).

                STANKO MIKULIČIĆ

    Među Lessepsovim radnicima našao se tih godina i Stanko Mikuličić (1841.-1926.), poznati sušački veletržac i posjednik rodom iz Krasice. Prema pisanju sušačkoga Novog lista Mikuličić bijaše »jedna od najrespektabilnijih ličnosti Sušaka i čitavog Gornjeg Primorja. Odvjetak stare pomorske obitelji, on je u sebi sjedinjavao tipične primorske odlike, te je bio upravo prototip korenitog, nedegeneriranog Primorca. Neobična prirodna inteligencija, i bistrina uma, zamjerna karakternost i poštenje, začudna radinost, ustrajnost u radu s jedne, a treznoća i umjerenost u uživanju – to su bile temeljne i karakterne vrste ovog rijetkog čovjeka koji je čitav svoj dugi vijek – umro u 85 godini – sproveo u neprekidnom radu, sticanju i stvaranju vrednosti. Bio je on klasičan primjer primorskog ' selfmademan-a' kojima upravo razgranjena primorska familija Mikuličić obiluje. Rodom Krasičanin, a sin presiromašnih roditelja, on je već u ranoj mladosti – oboružan jedino vjerom u sebe, svojom energijom i radinošću otišao u svijet i bacio se u životnu borbu. Bio je ponajprije moranar, te je u teškoj službi, na jedrenjaku, kroz godine i godine, izdržao u borbi protiv elementa, ploveći po svim morima zemaljske kugle. Kasnije, našao se je u redovima Lessepsovih pionira, koji su prorovali Sueski kanal, pa je još dugi niz godina poslije otvaranja kanala ostao u službi kod pomorske uprave Sueza.


Sueski kanal prolazi kroz jezera Timsah, Veliko i Malo Gorko jezero.

IVAN RANDIĆ KUZMIN – BARBA JOVANIN

    Početkom osamdesetih godina XIX. stoljeća na Sueskome su kanalu radili kao piloti i mnogi Kostrenjani. Među njima nalazi se Ivan Randić Kuzmin zvan Barba Jovanin. On je bio prvi zapovjednik barka Vinka.

   KUZMA MODERČIN & SINOVI

    U isto vrijeme kao i Randić, na Sueski kanal zajedno sa svojom obitelji doselio se Kuzma Moderčin Aleksandrov (1848.-1924.), pomorski kapetan rodom iz Kraljevice. »Još kao 16-godišnje dijete pobjegao je od roditelja na more, gdje je proživio sve stupnjeve 'časti' na brodu, od maloga do kapetana. U 33-ćoj godini smiruje se sa svojom porodicom na Sueskom kanalu kao pomorski kapetan i pilot.


 

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2019 Klub Sušačana