SUŠAČKA REVIJA broj 41

 


UVODNIK

 

Kako se stvarala Sušačka revija?

Uskoro nakon osnivanja Kluba Sušačana, u proljeće 1992. godine, rodila se zamisao za izdavanjem novina – biltena. Željeli smo, naime, pisanom riječju periodički upoznati brojno članstvo te građane našeg grada s aktivnostima u Klubu Sušačana. Željeli smo, također, upoznati nove generacije građana s prošlošću Rijeke i Sušaka, s njihovim kulturnim, gospodarskim i civilizacijskim naslijeđem.

Međutim, od naše zamisli do realizacije prošlo je mnogo vremena (gotovo pola godine), u traženju adekvatne osobe koja bi se prihvatila uređivanja biltena. To je traženje konačno urodilo plodom. Jednog sam dana saznao da se skupina mlađih riječkih intelektualaca želi sastati sa mnom. Sastanak se dogodio nekog zimskog popodneva koncem 1992. godine. Prisutni su bili Lea Gudelj, Dorijan Hatta, Irvin Lukežić, Jakov Karmelić, Ivo Marendić, Mladen Urem i Igor Žic.

Ubrzo se razvila spontana rasprava prepuna svježih i inovativnih ideja. Osjetivši kako imaju jasnu viziju o izgledu i sadržaju budućeg glasila Kluba Sušačana, rado sam prihvatio većinu njihovih prijedloga i sugestija. Dogovorili smo se da imenujemo uređivački kolegij, da izdajemo glasilo u obliku časopisa, a ne novine – biltena, da ćemo izlaziti u četiri broja godišnje.... Uređivački kolegij se počeo češće sastajati, te raznolikim kreativnim prijedlozima stupnjevito stvarati naš konačni produkt – glasilo Kluba Sušačana.

Ipak, najviše su se koplja lomila oko naziva budućeg časopisa. Pljuštali su prijedlozi: smotra, pregled, bilten, revija, ali uvijek s atributom Sušačka.

Zašto Sušačka? Ne samo zato, jer je to glasilo Kluba Sušačana, već stoga što se u tom nazivu mogla prepoznati svrha i misija tog izdanja. Naime, Sušačani, uz šačicu Fiumana, jedini su preostali autohtoni građani u gradu Rijeci, nakon optantskog egzodusa Talijana i italofonskog stanovništva u poslijeratnom razdoblju.

Složili smo se oko imena Sušačka revija! Počelo je stvaranje prvog broja, gdje se kao glavni urednik časopisa pojavljuje Mladen Urem, koji je već imao bogato uređivačko iskustvo. Grafička obrada pripala je Ivu Marendiću, a osobno sam preuzeo funkciju odgovornog urednika.

Već za prvi broj imali smo dovoljno tekstova, priloga i ilustracija, pa je sav materijal ubrzo pripremljen za tisak. S ponosom i nestrpljenjem dočekali smo Sušačku reviju, koju smo prezentirali našemu članstvu u prepunoj dvorani HKD-a na Sušaku, travnja 1993.

Revija je razgrabljena u vrlo kratkom vremenu, iako je tiskana u nakladi od 1500 primjeraka.

Taj početni uspjeh dao nam je podstreka da prionemo poslu s još većim žarom i zahtjevnijim ambicijama. Iz broja u broj Sušačka revija je bila sve kvalitetnija i čitateljstvo ju je vrlo dobro prihvatilo.

Valja napomenuti da je prve tri godine časopis bio glasilo Kluba Sušačana, a od dvanaestog broja izlazi kao »glasilo za kulturna i društvena zbivanja Hrvatskog primorja, Kvarnerskih otoka i Gorskog kotara«.

U toj, 1996., godini ulogu glavnog urednika preuzima Alen Čemeljić, umjesto Mladena Urema, a na mjestu dotadašnjeg tehničkog urednika Ive Marendića dolazi Slavko Katnić.

Da bi se bolje shvatila uloga Sušačke revije za ovaj kraj i za Hrvatsku, potrebno je spomenuti pet riječkih časopisa koji su, svaki na svoj način, obilježili kulturnu povijest Rijeke u razdoblju poslije Drugog svjetskog rata. Prva je počela izlaziti Riječka revija, još 1952. godine, i održala se do 1968. godine, mijenjajući više izdavača: prvi je bio Narodno sveučilište Rijeka i Pula, potom Matica Hrvatska-ogranak Rijeka, a posljednji Riječko književno i naučno društvo. Ključna osoba svih sedamnaest godina izlaženja bio je Vinko Antić, čiji je rad osiguravao ujednačenost cijelog projekta. Krajem 60-tih godina Riječka revija je, obavivši ulogu otkrivanja hrvatskih potencijala na ovom području, jednostavno prestala izlaziti pod naletom vrlo ambicioznog časopisa Dometi, koga pokreće Zvane Črnja 1968. godine, a izdaje Matica Hrvatska.

Tijekom dvije godine, 1970.-1971. Dometima se priključuje Kamov s Nedjeljkom Fabrijom kao središnjom osobom. Kraj »hrvatskog proljeća« je kraj i prve faze Dometa i Kamova.

Nakon 1981. godine, pa sve do 1992. godine izlaze Dometi u redizajniranom obliku, a vodilo ih je više glavnih urednika. Kao reakcija na ovu fazu Dometa pojavljuju se u Rijeci 1988. godine časopisi: Rival (glavni urednik Mladen Urem) i, zatim, 1993. Sušačka revija (odgovorni i glavni urednici: Danko Pavešić, Mladen Urem, pa Alen Čemeljić).

Sušačka revija izlazi redovito od svog osnutka, četiri puta godišnje, u nakladi od 1.300 do 2.000 primjeraka, te tako postaje najtiražniji i najprodavaniji časopis te vrste posljednjih pedesetak godina u Rijeci. Može se reći da su Rival i Sušačka revija, zapravo, nastavak davno ugasle Riječke revije.

Nakon deset godina izlaženja Sušačka revija nametnula se kao najvažniji časopis u gradu koji se bavi samim gradom i oblikovanjem njegovoga kulturnog identiteta. Kombinacija tema vezanih uz prošlost s aktualnim događanjima je, vjerujemo, prihvatljiva širokom krugu čitatelja. Vjerujemo da je Sušačka revija časopis koji je obilježio sam kraj stoljeća u Rijeci, a, evo, obilježava i početak ovog.

Odgovorni urednik:

Danko Pavešić

Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana