SUŠAČKA REVIJA broj 41

 


urbana oprema

KOCKE, LAMPE, KOCKICE

Julija Lozzi Barković

Povijesni pregled uređenja javnih prostora centra Rijeke uz aktualno uređenje staroga grada

    Aktualno uređenje riječkoga Starog grada, čiji bi nastavak trebao uslijediti popločenjem trga ispred palače Modello, na spoju Korza i Ulice Ante Starčevića, obuhvaća, između ostaloga, popločenje parternih površina, javnu rasvjetu i urbanu opremu. Obnova riječke povijesne jezgre u skladu je s duhom današnjeg trenutka te njezina težnja nije dočarati prošla vremena, već stvoriti ugodne ambijente i prostore primjerene pješaku, a sve uz uporabu materijala koji se može lako popraviti i nabaviti. To nije cilj samo aktualnoga graditeljskog zahvata Grada Rijeke, već i nekadašnjih komunalnih aktivnosti u oblikovanju i definiranju njegovih urbanih prostora, osobito u razdoblju od sedamdesetih godina XIX. stoljeća do sredine tridesetih godina XX. stoljeća. Komunalno opremanje Rijeke tada je bila primarna briga Tehničkog ureda te su se uz kanalizaciju, plinofikaciju, elektroopskrbu i izgradnju niza tržnih paviljna, uređivali izlozi, grad se sanitarno opremalo fontanama, pumpama i javnim zahodima, zasnivalo se parkove i rekreacijske površine, a ulice se popločavale i asfaltirale. Osobita pažnja posvećivala se urbanoj opremi. Nažalost, ulične svjetiljke i oglasni stupovi, ograde i portali gradskih perivoja, nadstrešnice i kiosci svoj izvorni izgled i funkciju zadržali su samo u pojedinostima ili su kao smetnja prometnoj prohodnosti u potpunosti uklonjeni. Isto se može reći za fontane i perila te popločenja ulica, čiji segmenti danas tek slučajno izviru ispod agresivno nanesenih asfaltnih premaza.

Uređenje partera prometnica

    Prvi sveobuhvatni plan uređenja javnih prostora centra Rijeke razložen  je u sklopu Projekta regulacije i proširenja grada Rijeke još 1904. godine, a već njegove pripremne studije uključuju proračune i projekte asfaltiranja i popločja ulica i trgova poput Piazza Elisabetta, Via Andrassy  ili Via Francesco Deak (danas Krešimirova ulica), za čiju je prepoznatljivu urbanu opremu s početka XX. stoljeća bila odlučujuća privatna inicijativa. Đuro Ružić, kućevlasnik u Rijeci i Sušaku, u istoimenoj ulici ispred restorana u prizemlju svoje kuće (bivši hotel Bristol, danas Krešimirova br. 12) 1909. godine uređuje, naime, cementni pločnik s pješačkim nogostupom popločenim kastavskim kamenom. Premda se nije radilo o regularnom nogostupu, već o ekskluzivnoj koristi za hotel, Ružićev potez valja istaknuti kao značajan doprinos u poštivanju i brizi za javni prostor, budući da je sjenovita Viale Deak (početkom stoljeća važna cestovna arterija između kolodvora i luke te, osim Korza, još jedno omiljeno šetalište Riječana) tada neuređena, puna prašine i blata, razlupanih klupa, derutnoga pločnika i kolnika. Kako se na potezu Deakove ulice nalazio željeznički kolodvor, radilo se i o dijelu grada koji se prvi predstavljao strancima te generalna obnova njezinoga popločenja konačno započinje 1911. godine.


Viale Deak, danas Krešimirova ulica, bila je početkom prošlog stoljeća omiljeno šetalište Riječana

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2019 Klub Sušačana