SUŠAČKA REVIJA broj 44 zanimljivosti ŠPORKI STARI GRAD Saša Dmitrović»Bludnicom smatra se svaka ženska, koja svojim tijelom za novac bludni život tjera«, IZVAN GRADSKIH ZIDINA! Prvi pisani spomen prostitucije nalazimo u Statutu grada Rijeke iz 1530. godine (Statutum terrae Fluminis anno 1530), gdje »knjiga četvrta ili četvrti dio o izvanrednim prilikama« u svom petom članku pod nazivom »O TOME GDJE BLUDNICE MOGU STANOVATI« donosi: »5. Naređujemo i određujemo, da sve bludnice, o kojima postoji javni glas i mišljenje, da su bludnice ili svodilje, imadu stanovati izvan gradskih cesta, i da ne mogu stanovati u kućama, smještenim kraj samih cesta, nego imadu stanovati na udaljenim mjestima, kod zidova grada Rijeke. I ako su bile zatečene, da na drugom mjestu stanuju, neka se kazne sa 10 libara svaka od njih i neka se izbace s navedenoga mjesta ili stana. I ako bi koja osoba u navedenim zabranjenim mjestima dala u najam nekom kuću ili stan spomenutim bludnicama, ili besplatno prepustila njima ili njihovim svodiljama, neka se kazne s 5 libara toliko puta, koliko je puta protivno učinila...« Prostitutke su bile duboko prezrene od svojih sugrađana pa im nije bio dopušten pristup javnim igrama, plesovima i svetkovinama koje su se održavale u gradskoj vijećnici bilo u doba karnevala ili u nekoj drugoj prigodi. Sve »žene nepoštena života«, bludnice, tajne i javne, imao je satnik pravo izbaciti iz palače. BLUDOBOLJA ZVANA ŠKRLJEVSKA BOLEST U okolici Rijeke na prijelomu XVIII. i XIX. stoljeća izbila je luetična epidemija, u puku znana kao škrljevska bolest (znana i kao sifilis, vranc, franca, francuzljiva bolest, francuska bolest, pogana bolest, stidna bolest, vrenjak...). Naziv »morbus Scherlievo«, »male di Scherlievo« dao je dr. Giovanni Battista Cambieri, riječki patricij i dobrotvor, te protomedicus Hrvatskoga primorja. Bludobolja je došla iz Bosne i brzo se raširila Vinodolom, Gorskim kotarom i cijelom riječkom okolicom. Zarazila je Dragu, Krasicu, Kukuljanovo, naročito pak Škrljevo. Za sve je, a kako drugačije, bila okrivljena neka prostitutka Margica pa su neki okrstili i bolest njenim imenom. Drugi su pak kazivali da je bolest stigla s francuskim vojnicima tijekom Napoleonovih vojni i proširila se u doba Ilirskih provincija. No, istina je pak da je bolest postojala i prije dolaska Francuza i da se bolest nije prenosila koitusom već zaraženom odjećom i priborom. Stanovitu veneričnu bolest naši su ljudi imenovali imenom francuskim jer je u kolektivnoj svijesti naroda postojala predrasuda o promiskuitetu Francuza. Podsjetimo, Rijeka je 1809. godine ušla u sastav Napoleonovih Ilirskih provincija, a još je 1703. godine trsatski sudac sudio nekoj drskoj ženi, koja je uvrijedila svoju znanicu sa »rufianka francusliva«. Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala. Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana
ŠPORKI STARI GRAD
Saša Dmitrović
»Bludnicom smatra se svaka ženska, koja svojim tijelom za novac bludni život tjera«,
IZVAN GRADSKIH ZIDINA! Prvi pisani spomen prostitucije nalazimo u Statutu grada Rijeke iz 1530. godine (Statutum terrae Fluminis anno 1530), gdje »knjiga četvrta ili četvrti dio o izvanrednim prilikama« u svom petom članku pod nazivom »O TOME GDJE BLUDNICE MOGU STANOVATI« donosi: »5. Naređujemo i određujemo, da sve bludnice, o kojima postoji javni glas i mišljenje, da su bludnice ili svodilje, imadu stanovati izvan gradskih cesta, i da ne mogu stanovati u kućama, smještenim kraj samih cesta, nego imadu stanovati na udaljenim mjestima, kod zidova grada Rijeke. I ako su bile zatečene, da na drugom mjestu stanuju, neka se kazne sa 10 libara svaka od njih i neka se izbace s navedenoga mjesta ili stana. I ako bi koja osoba u navedenim zabranjenim mjestima dala u najam nekom kuću ili stan spomenutim bludnicama, ili besplatno prepustila njima ili njihovim svodiljama, neka se kazne s 5 libara toliko puta, koliko je puta protivno učinila...« Prostitutke su bile duboko prezrene od svojih sugrađana pa im nije bio dopušten pristup javnim igrama, plesovima i svetkovinama koje su se održavale u gradskoj vijećnici bilo u doba karnevala ili u nekoj drugoj prigodi. Sve »žene nepoštena života«, bludnice, tajne i javne, imao je satnik pravo izbaciti iz palače. BLUDOBOLJA ZVANA ŠKRLJEVSKA BOLEST U okolici Rijeke na prijelomu XVIII. i XIX. stoljeća izbila je luetična epidemija, u puku znana kao škrljevska bolest (znana i kao sifilis, vranc, franca, francuzljiva bolest, francuska bolest, pogana bolest, stidna bolest, vrenjak...). Naziv »morbus Scherlievo«, »male di Scherlievo« dao je dr. Giovanni Battista Cambieri, riječki patricij i dobrotvor, te protomedicus Hrvatskoga primorja. Bludobolja je došla iz Bosne i brzo se raširila Vinodolom, Gorskim kotarom i cijelom riječkom okolicom. Zarazila je Dragu, Krasicu, Kukuljanovo, naročito pak Škrljevo. Za sve je, a kako drugačije, bila okrivljena neka prostitutka Margica pa su neki okrstili i bolest njenim imenom. Drugi su pak kazivali da je bolest stigla s francuskim vojnicima tijekom Napoleonovih vojni i proširila se u doba Ilirskih provincija. No, istina je pak da je bolest postojala i prije dolaska Francuza i da se bolest nije prenosila koitusom već zaraženom odjećom i priborom. Stanovitu veneričnu bolest naši su ljudi imenovali imenom francuskim jer je u kolektivnoj svijesti naroda postojala predrasuda o promiskuitetu Francuza. Podsjetimo, Rijeka je 1809. godine ušla u sastav Napoleonovih Ilirskih provincija, a još je 1703. godine trsatski sudac sudio nekoj drskoj ženi, koja je uvrijedila svoju znanicu sa »rufianka francusliva«.
Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.