SUŠAČKA REVIJA broj 44 IN MEMORIAM Uvijek se rado odazivao na poziv Sušačke revije kojoj je ustupao svoje fotografije, a kruna te suradnje odvijala se tijekom tri godine kada je Ivan Fabijan bio autor fotografija kalendara koji se tradicionalno izdaje uz Sušačku reviju svakog prosinca od samih njezinih početaka. Kalendar za 2001. obilježili su njegovi pitureskni primorski prozori, 2002. sa zidova su nas pratili šarmantni, ali gordi krovovi, a 2003. svoj je autorski rad posvetio barkama. I to opet onima s dušom, pričom i patinom, jer kao da ih je ljudska ljubav i pitura držala na životu. Svojim je nepogrešivim fotografskim instinktom zaustavio vrijeme na najbolji mogući način i omogućio nam da, dok ispijamo jutarnju kavu i gledamo datum na kalendaru, uz njegove fotografije nekako sretniji krenemo u novi dan. Radio je uvijek s istim žarom, onim gotovo početničkim, žarom pružene prilike koju nije želio propustiti, pun entuzijazma, ne želeći iznevjeriti one koji su njegove fotografije željno iščekivali. Njegovi kadrovi nam i dalje odašilju bezbroj predivnih kompozicija i poruka, gotovo da kroz njih možemo osjetiti miris, upiti toplinu i pozitivnost. Otišao je, otišao je prerano, ali ostale su njegove slike zaustavljene u vremenu. I ona djetinja želja koja ga je nosila kroz cijeli život, želja da ostavi trag, svoje je ispunjenje pronašla upravo u njegovim fotografijama. Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala. Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana
IN MEMORIAM
Uvijek se rado odazivao na poziv Sušačke revije kojoj je ustupao svoje fotografije, a kruna te suradnje odvijala se tijekom tri godine kada je Ivan Fabijan bio autor fotografija kalendara koji se tradicionalno izdaje uz Sušačku reviju svakog prosinca od samih njezinih početaka. Kalendar za 2001. obilježili su njegovi pitureskni primorski prozori, 2002. sa zidova su nas pratili šarmantni, ali gordi krovovi, a 2003. svoj je autorski rad posvetio barkama. I to opet onima s dušom, pričom i patinom, jer kao da ih je ljudska ljubav i pitura držala na životu. Svojim je nepogrešivim fotografskim instinktom zaustavio vrijeme na najbolji mogući način i omogućio nam da, dok ispijamo jutarnju kavu i gledamo datum na kalendaru, uz njegove fotografije nekako sretniji krenemo u novi dan. Radio je uvijek s istim žarom, onim gotovo početničkim, žarom pružene prilike koju nije želio propustiti, pun entuzijazma, ne želeći iznevjeriti one koji su njegove fotografije željno iščekivali. Njegovi kadrovi nam i dalje odašilju bezbroj predivnih kompozicija i poruka, gotovo da kroz njih možemo osjetiti miris, upiti toplinu i pozitivnost. Otišao je, otišao je prerano, ali ostale su njegove slike zaustavljene u vremenu. I ona djetinja želja koja ga je nosila kroz cijeli život, želja da ostavi trag, svoje je ispunjenje pronašla upravo u njegovim fotografijama.
Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.