SUŠAČKA REVIJA broj 44

 


portret

ŽELJEZNA LADY HRVATSKOG KAZALIŠTA

Lidija Zozoli


Mani Gotovac - prva intendantica u
povijesti hrvatskog kazališa

    Ova temperamentna dama rođena je u Splitu 1939. godine gdje je završila Klasičnu gimnaziju. U Zagrebu je studirala na Filozofskom fakultetu, a prve kazališne osvrte objavljivala je u Studentskom listu i Poletu, novinama koje tada nisu čitali samo studenti. Ubrzo se nametnula kao jedno od najoštrijih pera tadašnje kazališne kritike. Dvije godine nakon burnih kritičarskih početaka zapošljava se na tadašnjem Radiju Zagreb, gdje piše tekstove za emisije o kazalištu. U razdoblju od 1968. do 1971. Mani Gotovac je na Radio Zagrebu uređivala niz emisija o kazalištu kao što su Scena, U prvom planu – kazalište, Kako volim kazalište. Istovremeno je radila i kao voditelj pressa na Dubrovačkim ljetnim igrama, a kazališne kritike objavljivala je u tjedniku Telegram i u brojnim drugim časopisima. Na zagrebačkoj televiziji uređivala je priloge o kazalištu u emisiji Film, teatar i...
   Uzlazna karijera Mani Gotovac kao vodećeg kazališnog kritičara i teatrologa prekinuta je naprasno, kako se u pojedinim biografijama navodi, zbog Hrvatskog proljeća. Naime, nakon 1971. Mani Gotovac je smijenjena s mjesta voditelja pressa Dubrovačkih ljetnih igara, a onemogućen joj je i rad na televiziji i u visokotiražnim novinama. Godinu dana kasnije onemogućeno joj je obavljanje poslova urednika na radiju.
   Deset godina Mani Gotovac izbivala je iz javnog kazališnog života pripremajući se za povratak koji je uslijedio početkom osamdesetih kada počinje objavljivati eseje u časopisima Prolog, Scena i Sipano. Godine 1982. Mani Gotovac postaje član uredništva kazališnog časopisa Prolog, a dvije godine kasnije objavljuje zbirku kazališnih eseja Tako prolazi Glorija u biblioteci CeKaDe koju je tada uređivao Slobodan Šnajder. Recenzenti njene prve knjige bili su Dalibor Foretić i Petar Brečić. U izdanju Teatrološke biblioteke, koju je uređivao Nikola Batušić, 1986. godine objavljuje knjigu teatroloških eseja Dubrovačke mišolovke. Tada je već predsjednica Hrvatskog društva kazališnih kritičara i teatrologa i na toj će funkciji ostati sve do 1992. godine kada, nakon ostavke Mire Gavrana koji je tu dužnost obnašao prije nje, postaje ravnateljica Teatra & TD. Nešto prije prihvaćanja mjesta ravnateljice Teatra & TD Mani Gotovac izabrana je za glavnu urednicu časopisa Prolog koji doduše, uskoro prestaje izlaziti, ali ne prije nego što je postao članom Europske unije kazališnih časopisa, što, sudeći po biografskim podacima, Mani Gotovac pripisuje u svoje zasluge. Naime, kao predsjednica Hrvatskog društva kazališnih kritičara i teatrologa Mani Gotovac je, nerijetko u društvu sa svojim sugrađaninom Petrom Selemom, bila čest gost svjetskih kazališnih festivala te međunarodnih kazališnih simpozija, odakle potječu njene međunarodne veze koje će joj neizmjerno koristiti u razdoblju ravnateljevanja Teatrom & TD.

   Tih osam godina zapravo je i najplodnije stvaralačko razdoblje »željezne lady«. Upravo u razdoblju ravnateljskog mandata u Teatru & TD i koju godinu prije njega Mani Gotovac intenzivira suradnju sa Splitskim ljetom, gdje je radila kao dramaturg na, sada već legendarnim predstavama, Elektri koju je 1988. režirao Paolo Magelli, Operi za tri groša (1989.) u režiji Roberta Ciullija,te suradnik u predstavi Večeras improviziramo koju je 1990. na Splitskom ljetu režirao Anatolij Vasiljev. Suradnja sa splitskim kazalištem proteže se i na Marulove dane na kojima je Mani Gotovac bila moderator okruglih stolova, a njen dar za polemiku učinio je te okrugle stolove tradicionalnima,iako su se moderatori nakon nje teže snalazili u toj ulozi. Tijekom osamdesetih pa sve do preuzimanja Teatra & TD, Mani Gotovac je stalni suradnik Sarajevskog MES-a (do 1990.), a osim toga uređuje i piše u monografiji o Dubrovačkim ljetnim igrama, glavna je urednica jedinog hrvatskog kazališnog časopisa Prolog te radi kao urednica u Dramskom programu Hrvatskog radija. U to vrijeme postaje članom brojnih stručnih žirija, izbornikom hrvatskih i međunarodnih festivala te članom odbora Međunarodnog instituta za Mediteransko kazalište, sa sjedištem u Madridu. Uz sve te dužnosti stiže i napisati TV scenarij za kratak film o Dubrovačkim ljetnim igrama. Kratko vrijeme je i selektorica nekad prestižnog festivala jugoslavenske drame Sterijino pozorje, a na tom se izboru, slijedom ratnih zbivanja 1991., zahvaljuje i daje ostavku.

Sve do 1998. Mani Gotovac vodi Teatar & TD koji je za vrijeme njenog ravnateljevanja (statistike kažu) gostovao na 26 međunarodnih festivala i primio 32 nagrade u zemlji i inozemstvu. Lokaliteti kao što su Caracas (Venezuela), Cividale, New York postali su za glumce Teatra & TD realnost, a ideja promicanja »mittelojropejstva« i »nove kazališne realnosti« odvela je predstave na Mittelfest (Italija), Art Carnuntum (Austrija), dok je projekt Mjesec Alabame, prema motivima Brechtove i Weilove poezije, u režiji Petra Selema i dramaturškoj obradi Petra Brečića zaigrao i u newyorškom kazalištu La Mamma. Slijedom te suradnje u Zagrebu je, prvi puta nakon IVSK-a, gostovala legendarna voditeljica tog newyorškog kazališta Ellen Stewart koja je u Teatru & TD održala i seminar za hrvatske glumce.

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2019 Klub Sušačana