SUŠAČKA REVIJA broj 45

 


karneval

KARNEVAL KOJI NAS POVEZUJE

Nataša Šegota Lah

    Carrus navalis (kola-brod) pravljena su u staroj Grčkoj za prigodu proslave proljetnog dolaska boga Dioniza. Rimljani su običaj preuzeli od Grka, da bi se s vremenom i rasprostiranjem po svijetu još jedan izvornik pripisao riječi koju mislimo, doživljavamo i nazivamo karnevalom. Pored riječi carrus navalis (mitska, alegorijska kola), karnevalu se kao jezično ishodište pripisala i latinska riječ caro (carnis), što znači meso. Otuda i često spominjana veza riječi karneval s danima mesopusta, mesojeđa, poklada, fašnika i tome sličnih pojmova.
    Različit jezični korijen riječi karneval, i još uvijek nerazjašnjene dvojbe etnologa i etimologa, ipak, nisu u biti izmijenili ishodišnu ideju manifestacije.
    U vrijeme svečanosti posvećenih bogu Dionizu amnestirali su se grijesi robova i grešnika, a sloboda satiričnog govora i ludovanje po ulicama, ukrašavanje, maskiranje i sveopće povezivanje ljudi karakterizirala je snažna sila jedne od najjačih potreba u ljudi, potrebe za zajedništvom. Carrus navalis nije bio paradni amblem blijede metafore, već je bio mistika, glorifikacija dionizijskih principa (plodnosti i opojnosti te orgijastičkih i hedonističkih, a time i racionalnih strana života) koji se opiru isključivostima apolonijskih (intelektualnosti, restriktivnosti, reda i mjere, kao i krutim zakonima definiranog svijeta).
Utoliko, misleći karneval, ne možemo zaboraviti prastara alegorijska kola koja su predvodila masu željnu opuštanja i zabave, skidanja okova krute svakodnevnice i strogo podijeljenih uloga. Karneval je tijekom čitave povijesti ostao simbolom dopuštenog prostora za govor o onim tijekom godine neostvarenim željama, o nadama u bolju, vedriju, ljepšu, plodniju i drugačiju budućnost. Jezik karnevalskih manifestacija bio je metaforičan, zamaskiran, posprdan, satiričan i, što je najvažnije, vrlo, vrlo direktan u prestižnim, maštovito oblikovanim asocijacijama.
                POTISNUTA LJUDSKA NARAV
    Maskiranje je dio karnevala, ali ne i njegov primarni smisao. Maska je starija od karnevala (otkrivamo je na prethistorijskim, spiljskim crtežima), dok je karneval, dakako, samo iskoristio masku kao jedan između mnogih elemenata svoje ludičke igre. Maska tako nije primarno sredstvo komunikacije među razigranim protagonistima karnevala. Njezina uloga posuđena je iz mitologije i ritualnih obreda kao sredstvo koje pomaže uživljavanju u preobrazbu. Naročito preobrazbu prelaska iz jednog stanja u drugo. Ono što je bitnije od maske, svakako je raspoloženje i namjera maskiranog. Maska je tek pripomoć u nastojanju maskiranog da materijalizira poruku s kojom se želi identificirati uključujući sve prisutne u svoju igru, ulogu, metaforu… Time se potisnuta narav mase identificira u jedinstvenom, zajedničkom tijelu, koje ritualno iskazuje svoju pobunu i nadu, i sva svoja zapažanja i očekivanja pretvara u radosnu igru i zabavu, a gdjekad čak i u specifične oblike agresije. Ludost karnevala tako u tradiciji ima svoju važnu ulogu. Tome svjedoče i ne baš malobrojni slučajevi ostavki uglednih vijećnika u mnogim europskim gradovima nakon karnevalske interpretacije njihove (ne)moći. Sve putem igre i zabave, smijeha i ludovanja, kao i neizbježne provokacije, uvijek se činilo s vješto postavljenim ciljevima. Naravno, ono po čemu ćemo razlikovati karneval u Rio de Janeiru od venecijanskog, venecijanski od kelnškog, kelnški od onoga u Nici (i da ne nabrajamo dalje najpoznatije karnevale na svijetu) samo je kulturni i tradicijski jezik vizualne komunikacije u određenoj sredini. Smisao je isti. Povezivanje svih u zajedničkom, alegorijskom, satiričnom, metaforičnom, ritualnom i društveno angažiranom komentiranju neposrednih osjećaja prema zajednici.
                VENECIJANSKI – KARNEVAL GRADA
    Pojavljivanje u određeno doba godine, posezanje za svime što je tradicijom ustaljeno, estetika primjerena temperamentu sredine i neverbalnim jezicima tijela u matičnoj kulturi dio su osjećaja kolektivne sigurnosti. Karneval je od davnina poznat obredni ritual kojim se simbolizira odvajanje od prošlogodišnjih, loših događaja u zajednici i zaziva bolji i sretniji život kojeg naviješta skori dolazak proljeća.

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2019 Klub Sušačana