SUŠAČKA REVIJA broj 46/47

 


glazba

GLAZBENI CVIJET KOJI TRAŽI NJEGU

Lovorka Ruck

RIJEČKA FILHARMONIJA

    U svakoj sredini koja želi njegovati i razvijati koncertni život postojanje orkestra, pogotovo filharmonije, od iznimne je važnosti. Stoga stanovnike riječke regije, pogotovo profesionalne glazbenike, ljubitelje glazbe i sve one kojima je stalo do kulturnog identiteta grada na Rječini, ne tako davno (ponovno!) utemeljenje i početak djelovanja Riječke filharmonije posebno raduje.

    Daleki prethodnik naše Filharmonije bio je tzv. Adamićev orkestar. Godine 1801. jedan od najmoćnijih građana Rijeke, Andrija Ljudevit Adamić, započeo je osnivanjem stalnog orkestra, misleći o potrebama svojeg budućeg kazališta. Također, shvaćeno je da za orkestar i njegovog kapelnika, koji će ujedno biti i orguljaš, trebaju financijska sredstva (i) iz javne blagajne. Unatoč takvim stavovima, osnivanje orkestra proteglo se na četiri godine. Podsjetimo se da spomenuto razdoblje nije politički najstabilnije (Napoleonovi ratovi). Orkestar je osnovan 1805. godine, a u njemu je bilo 13 glazbenika. Članovi orkestra bili su: kapelnik, koji je ujedno bio orguljaš i pjevač, zatim pet violinista od kojih je jedan bio prvi violinist, jedan glazbenik koji je bio violinist i violist, dva violončelista od kojih je jedan bio i kontrabasist, dva oboista od kojih je jedan po potrebi svirao i klarinet te dva kornista. Osnovna zadaća orkestra bilo je sviranje u kazalištu, a Adamićev je orkestar morao besplatno svirati i na crkvenim svečanostima (oko 30 tijekom godine!). Uz sve navedeno, orkestar je, uz nadoknadu, morao svirati i na plesovima, privatnim akademijama te pogrebima. Jasno je da u gradu tada nije bilo dovoljno obrazovanih domaćih glazbenika te da su članovi orkestra uglavnom dolazili iz drugih sredina. Prof. Miro Klobas pretpostavlja da su jezgro Adamićeva orkestra sačinjavali glazbenici koji su do tada djelovali u Zbornoj ckrvi. Adamićev trinaesteročlani orkestar bio je doista komornog sastava.

    Za priređivanje riječkih simfonijskih koncerata u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata najznačajnija glazbenička ličnost bio je skladatelj i dirigent Boris Papandopulo. On je bio direktor Opere riječkog kazališta od 1946. do 1948. godine te od 1953. do 1959. godine. Tijekom prvog djelovanja u Rijeci, u svega dvije godine, Papandopulo je, uz ravnanje glazbeno-scenskim djelima, dirigirao i na 22 koncerta. Simfonijske koncerte je, naravno, priređivao i izvodio s opernim orkestrom. I nezaobilazni dirigentski velikan Lovro Matačić, koji je djelovao u Riječkoj operi od 1952. do 1954. godine, također je priređivao simfonijski repertoar.
    Za svog sljedećeg direktorskog mandata Boris Papandopulo potaknuo je osnutak Riječke filharmonije, a prvi koncert održala je 8. studenog 1954. godine. Na programu su bili Mozartov Koncert za violinu i orkestar u D-duru, suita Mauricea Ravela Tzigane, Šeherezada Nikolaja Rimski-Korsakova te Papandopulov Divertimento za gudače. Solist je bio gost iz Pariza, violinist Robert Soetens. Na prvom nastupu Riječke filharmonije dirigao je, naravno, sam Papandopulo. Do 1959. godine Maestro je s Riječkom filharmonijom priredio sedam koncerata. Te godine Boris Papandopulo dobio je Nagradu Ivan Zajc (pandan kasnijoj Nagradi grada Rijeke) za dirigentski i pedagoški rad sa simfonijskim orkestrom Riječke filharmonije. Nakon odlaska Borisa Papandopula i dalje se održavaju simfonijski koncerti, ali se naziv Riječka filharmonija sve rjeđe spominje te postupno nestaje.

    Dirigentica Nada Matošević pronašla je snage i volje za ponovno osnivanje Riječke filharmonije. Kao umjetnička ravnateljica novoosnovane (ponovno osnovane) Filharmonije izjavila je: “Ideja osnivanja Riječke filharmonije rodila se na tragovima vrlo uspješnih koncerata riječkog opernog orkestra. Vjerovala sam da bi bila šteta ne otići korak dalje i pokušati još više obogatiti koncertnu djelatnost u gradu i ujedno stvoriti snažniju motivaciju orkestralnim glazbenicima za stvaranje nove budućnosti glazbenog života naše Rijeke i cijelog našeg kraja”.


Riječa filharmonija - zreo i iskusan orkestar, kombinacija poleta i iskustva

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana