Povijest umjetnosti na globalnom planu prikazuje djela značajnih umjetnika čime se vrednuje neka sredina, no zaboravlja se da veliki ne mogu postati takvima ukoliko nema uspoređivanja s onima manjima, kojima se povjesničari umjetnosti nerado bave. Unutar opusa tzv. malih umjetnika, posebice zaboravljenih umjetnica prošlih vremena, često zaiskri poneko kvalitetno djelo ili više njih, svjedočeći o naporu, trudu i zalaganju autora koji unatoč talentu, zbog nepovoljnih prilika i marginalna životna okruženja, ostaju dugo u sjeni i padaju u zaborav. Prolaskom vremena, mijenom ukusa i kriterija prosudbe često dolazi do korekcije odnosa prema takvim, nepravedno zapostavljenim stvarateljima.
Opus Ivke Orešković dugo je, gotovo tri desetljeća, čekao na »otkrivanje« i javno predstavljanje, premda nije bio baš potpuno zaboravljen. Zagrebački kolekcionar dr. Josip Kovačić – promicatelj rada hrvatskih umjetnica, onih zaboravljenih, onih nepoznatih, onih plemenita podrijetla i još mnogih drugih – entuzijastički sakuplja, dokumentira, prikazuje na izložbama i kroz publikacije predstavlja svoju bogatu zbirku diljem Hrvatske. Zahvaljujući programu Muzeja Like u Gospiću, koji na svojim godišnjim izložbama – Ličkim annalima – sustavno nastoji promicati djela umjetnika svoga kraja, ličkog podrijetla, života ili stvaralaštva, ove je godine u listopadu pripremljena izložba jedne umjetnice ličkih korijena, čak i plemenitog roda – Ivke Orešković, koja je jednim dijelom svojega života i rada vezana i uz naš kraj, točnije uz Sušak.