SUŠAČKA REVIJA broj 49

 


ružići

KORAK PO KORAK, USTRAJNO PJEŠKE

Theodor de Canziani Jakšić

ŽIVOTNI PUT RUŽIĆA STARIJEG (1834. - 1922)


Gjuro Ružić, stariji

    Gjuro, Juraj, Giorgio, Georg Ružić (ili fiumanski Rusio) rodio se 23. travnja 1834. godine u Ružić selu na Hreljinu, u obitelji Ružić-Cirjakovi, po ocu Ivanu Ivusovi, i majke Ursule, rođene Vidas. Ružići su se bavili zemljoradnjom, uzgojem vinove loze, paljenjem drvenog ugljena, a zimi točenjem vina.
    Od devete godine Đuro Ružić uči pisati, čitati te odlično računati kod nadcestara Webera, oca bakarskog kanonika i pisca Webera – Tkalčevića. Kao najstarije dijete od njih sedmero u obitelji morao je zarana privređivati, a kad je imao šesnaest godina, već je krenuo zarađivati tukući kamen na cestama. Sa sedamnaest radi na gradnji željeznice od Graca do Beča kod Semmeringa. Zatim na Hreljinu radi u vapnenici, a s devetnaest godina, 1853. godine, na cesti kod Samobora, Stupnika i na Savskom mostu.
    Po povratku u Plasama drži gostionicu, prodaje duhan i opanke, s dvadeset i dvije vjenčao se s učiteljicom iz Šmrike Barbarom Burić. Nadalje, bavio se Gjuro kožarskim zanatom, te seli u Senj 1859.g. da bi lakše u gimnaziji uzdržavao brata Ivana, »aš je jako šegav«. Godine 1864.g. radi na gradnji ceste od Kastva do riječke granice. Uvidjevši svoju priliku u kožarskom zanatu 1871.g. seli se Ružić u Rijeku te s trgovcem Seemanom otvara malu tvornicu. Kad je umro Seeman 1879.g., osamostalio se Juraj Ružić i već 1880.g. otvorio svoju novu tvornicu.


Djeca Gjure Ružića starijeg u Villi Dworski 1972. godine: sjede Viktor i Nada udata Dworski,
 a stoje Zorka udata Müller i Jurica Ružić.


 

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana