SUŠAČKA REVIJA broj 49

 


razmišljanja

KAD HOLOKAUST ZAKUCA I NA NAŠA VRATA

Amir Muzur

Razmišljanja uz jednu opatijsku izložbu

Crna noć je šapićala...

Žrtve fašizma i nacizma u Liburniji
Izložba u povodu Dana sjećanja na holokaust i 60. obljetnicu oslobođenja logora u Auschwitzu
Organizatori: Udruga antifašističkih boraca i antifašista Grada Opatije i Gimnazija »Eugen Kumičić« Opatija
Pokrovitelj: Županija primorsko-goranska
Sponzori: Županija primorsko-goranska, Grad Opatija, Turistička zajednica grada Opatije, Kvarner-Wiener Städtische osiguranje Rijeka, Studio Graphic Opatija
Autori izložbe: Sanja Dukić Delogu, Oleg Mandić, Tatjana Matetić i Amir Muzur
Dizajn izložbe: Miljenko i Maja Licul

    Prošlo je ravno šezdeset godina otkad je opatijski dječak Oleg Mandić, omršavio, u avijatičarskoj kapici, slijedeći majku i babušku, kao posljednji oslobođeni logoraš zatvorio za sobom vrata Auschwitza. Kroz ta vrata su godinama dotad ulazile kolone putovanjem i maltretiranjem iscrpljenih figura koje su, već prije ulaska u stočni vagon, bile predale kofere s uspomenama i kredom ispisanim imenom da ih, tobože, na odredištu lakše prepoznaju. Tko je od njih, pri zdravoj pameti, mogao znati da postoji jedna ogromna mašinerija zasnovana na suludoj ideji da jednom narodu može biti bolje ako uništi drugi narod? Tko od nas, danas, neusporedivo manje naivnih i neiskusnih, može to pojmiti? Nijemci su divan narod: discipliniran, radišan, organiziran. Njihove nacionalne kvalitete bile su upregnute u pogon sustavne eksterminacije nearijevaca. Jasno, podlegli su lažima i masovnoj histeriji, goebbelsovskoj hipnozi i hitlerovskom manipulativnom shizoidnom geniju. Ali, koja bi to laž, koja histerična hipnotizirajuća oratorska parola mogla natjerati čovjeka da siluje i mitraljira selima dalekim i stranim, da pedantno spaljuje ostatke zaklanog djeteta? Ne zadovoljava dijagnoza psihopatologije, čak ni otkriće Hanne Arendt o »banalnosti zla« na primjeru Eichmanna. Zaključak je puno strašniji: fašizam, u smislu nasilne reakcije na drugačijost, potencijal je koji svatko nosi u sebi. Susprezanje tog potencijala svim sredstvima – u sebi kao i u drugima, postaje civilizacijskom odgovornošću.


Baka i majka Olega Mandića s ruskim vojnicima u Auschwitzu.


Oleg Mandić, posljednji oslobođeni logoraš iz Auschwitza, na otvaranju opatijske izložbe.

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2019 Klub Sušačana