SUŠAČKA REVIJA broj 50/51

 


više od knjige

FIUME E IL CARNARO

Igor Žic

    Jedna od najljepših knjiga o Rijeci nesumnjivo je Rijeka i Kvarner, otisnuta 1939. godine u Milanu, s predgovorom Silvia Benca, uglednog tršćanskog kulturnog kroničara. Edoardo Susmel autor je čitkog teksta, napisanog na blago pompozno-patetičnom talijanskom jeziku. Njegov tekst je esej dobrog poznavatelja grada, nažalost zarobljenog ideologijom fašizma, koji često obraća pažnju događajima i ljudima koji današnjim Riječanima znače malo ili ništa. Ipak, tu knjigu treba pročitati jer ona sažima duh one Rijeke koja je egzistirala između 1924. godine, odnosno službenog priključenja Italiji, i 1943., kad je prestala talijanska uprava i kad su grad okupirali Nijemci. Ta knjiga je neka vrsta riječkog “Amarcorda” i u njoj možemo pronaći poetičnih opažaja i zanimljivih podataka, ponešto o duši nekadašnjih stanovnika u vremenu koje je udaljeno dva rata i jedan egzil. Ustvari, današnja Rijeka jedva da ima dodirnih točaka s onim gradom koji se nazivao Fiume...

    Već naslovnica bi mogla zbuniti današnjeg Riječana. Na njoj je prikazan kip atleta, uzdignutih ruku, na ovalnom postamentu. Posve neprepozantljiv motiv jednostavno je objašnjiv - riječ je o kipu koji je predstavljao Kvarnersku provinciju na rimskom stadionu na Mussolinijevom forumu. Zvuči... i izgleda nekako magličasto udaljeno... I gotovo nerazumljivo...

    Edoardo Susmel rodio se u Rijeci 1887. godine.U rodnom gradu završio je višu gimnaziju ( licej ) i počeo je raditi u Gradskoj školi na Dolcu, istovremeno sudjelujući u kulturnim događanjima, pa je tako bio i tajnik Književnog kruga (Circolo letterario). To društvo utemeljeno je u siječnju 1893. godine, s ciljem da okupi kulturne djelatnike oko talijanskog jezika i kulture. Među utemeljiteljima bili su Isidoro Garofolo, Michele Mayländer, Francesco Vio, Carlo Conighi i Andrea Bellen. Prvi predsjednik postao je odvjetnik Francesco Vio, a potom je tu dužnost preuzeo doktor Isidoro Garofolo. Društvo je bilo najvažnije kulturno udruženje u gradu. Osnovna djelatnost bila su predavanja o talijanskoj književnosti, izdavanje časopisa La Vita fiumana (Riječki život) i La Vedetta (Straža), te organizacija festivala riječkih pjesama u kazalištu. Udruženje je imalo ukupno 151 člana i djelovalo do 1914. godine.

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2019 Klub Sušačana