SUŠAČKA REVIJA broj 50/51

 


književnost

PRIMORSKE SKITNJE ANTUNA GUSTAVA MATOŠA

Irvin Lukežić

   Početkom dvadesetoga stoljeća, u godinama koje prethode Prvom svjetskom ratu, hrvatskom je književnošću dominirao jedan neobičan čovjek. Svojim je britkim duhom i oštrim jezikom stekao glas strastvenoga polemičara, te se inače uspavana literarna javnost odjednom podijelila na dva tabora: za jedne je predstavljao učitelja, Rabbija, dok su ga drugi držali besprimjernim lakrdijašem, bezobraznikom i nestalnim feljtonistom. Tog prvaka i vladara hrvatske predratne književnosti Antun Barac u šali će jednom nazvati Augustom III. - nakon Augusta I. (Šenoe) i Augusta II. (Harambašića), pojavio se, naime, i treći književnik istoga imena - Antun Gustav Matoš.

    Nije on bio samo vrstan pjesnik i pripovjedač, već i čovjek širokih vidika, nacionalni i kulturni ideolog, duhovit i lucidan kritičar, propovjednik kulta narodne energije, graditelj novoga, profinjenijega, pojma hrvatstva, borac za nove kulturne vrednote, “prvi konsekventni Evropljanin u našim provincijalnim predratnim prilikama.” Taj svoj kozmopolitizam, međutim, nije razvijao u smislu zapostavljanja nacionalne kulture, već upravo suprotno od toga, pokušavajući svoju toliko voljenu domovinu i njenu pomalo autarhičnu nacionalnu kulturu senzibilizirati za vrijednosti i potrebe modernoga gradskoga duha.

   U hrvatskom je pejsažu Matoš tražio iskonske veze s glasovima prošlosti, vjerujući, posve roman- tičarski, da se u prirodnim ljepotama i drevnim ruševinama može još pronaći neki iskonski narodni duh. U putopisu Iz Samobora nalazimo, primjerice, sljedeću njegovu misao: “Hrvatska okolica je najbolja škola patriotizma. Pejsaž nije samo vidljiva naša veza sa misterijem skladnog svemira, nego i vidljivi oblik stalnog djelovanja primitivne, prvobitne hrvatske duše na našu”.

    Tijekom putovanja koje Matoš godinama poduzima, posjećujući neke za nj osobito drage hrvatske krajeve, nastale su brojne putopisne impresije. Našem će čitateljstvu danas svakako biti zanimljive one Matoševe reportaže, oni “naši ljudi i krajevi”, koji govore o njegovim boravcima u Hrvatskome primorju.


Poznata Supilova karikatura autora S.Vereša

  

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2019 Klub Sušačana