SUŠAČKA REVIJA broj 50/51

 


podmorje

KAKO SMO PRONAŠLI RE D'ITALIA

Danijel Frka

Otkad tebi, moj prosjače, ti rukavi prazno vise?
- Pa od onda, gospodaru, kad smo bili ispod Lise.
- Grmilo je, kršilo je, ko da vrazi svi se nose,
Ja se popeh vrh fregate, jer naš barjak zapleo se.
- Usred dima, usred zrnja jurnula je naša prova,
I sada bih život dao za taj smiješak Tegetova!

    U ovim Kranjčevićevim stihovima kojima počinje pjesma „Naš čovo“, dio zbirke pjesama „Uskočke elegije“, sadržana je sva silina poznatog Viškog boja koji se odigrao davne 1866. godine i koji se i danas spominje kao jedna od najslavnijih pomorskih bitaka 19. stoljeća. U zoru 20. srpnja 1866. godine na pučini sjeverno od otoka Visa sukobile su se talijanska i austrijska flota, odmjerivši snage svojih oklopnjača, najsuvremenijih ratnih brodova onoga vremena. Velika pobjeda austrijske flote, okrunjena potapanjem dviju talijanskih oklopnjača, od kojih je jedna bila admiralski brod talijanske flote, zauvijek je promijenila strategiju pomorskog ratovanja jer je dokazala izrazitu premoć oklopljenih brodova s pogonom na paru pred zastarjelim i slabo zaštićenim jedrenjacima.

    U dubinama sjeverno od Visa zauvijek su na morskom dnu ostala dva velika ratna broda. Po njihovim bokovima i jarbolima rasle su spužve i koralji, na palubama taložio se mulj, a skroviti hodnici i cijevi velikih topova postali su gnijezdima riba i rakova. Gotovo 140 godina nitko nije remetio njihov spokoj, iako su ljudi već od vremena njihova potonuća maštali o spuštanju u dubine i planirali potragu za nestalim brodovima. Sjetimo se samo inženjera Karla Baumana, o kojem smo nedavno pisali u Sušačkoj reviji, koji je veći dio svoga života posvetio ronjenju i spašavanju potonulih brodova, i koji je početkom pedesetih godina prošlog stoljeća planirao pokrenuti potragu za brodovima iz Viške bitke. Nažalost, prerana smrt spriječila ga je u toj namjeri, a siguran sam da bi svojom ustrajnošću i tehničkim znanjem bio dorastao tome poslu. Pa ipak, trebalo je cijelo jedno stoljeće i još ponešto godina da se taj san pretvori u stvarnost, a ja sam danas ponosan što sam postao dio nje. Naša je ekspedicija pronašla RE D’ITALIA, admiralski brod talijanske flote! I dok su pred mojim zadivljenim očima promicale videosnimke olupina u kontrolnoj sobi francuskog istraživačkog broda JANUS, pomislio sam načas na Karla Baumana i mojeg prijatelja Tončija Gavranića koji nisu više s nama i rekao u sebi : Karlo i Tonči, dragi prijatelji – ova je Vama u čast!

    No da bismo ispričali priču o potrazi, zaronit ćemo nakratko u povijest Viške bitke da vidimo što se to zapravo dogodilo. Poslije francusko-britanskog boja kod Visa 13. ožujka 1811., u kojem je pobijedila britanska eskadra pod zapovjedništvom kapetana bojnog broda Williama Hostea, Britanci su uvidjeli da Vis treba utvrditi kako otok ne bi zauzeli Francuzi. Izgradili su privremene vojne obrambene objekte, a njihovi su brodovi često boravili u viškoj luci. S vremenom su podignute brojne utvrde: George VI., Wellington, Bentinck i Robertson, koje su bile suvremeno naoružane. Kao dobro naoružano središte, Vis je 1814. preuzela Austrija i od tada je viška luka služila kao sidrište i uporište austrijskoj eskadri kada je krstarila Jadranom.

    Talijanska mornarica bila je nakon ujedinjenja Italije sastavljena od mornarice Kraljevine Sardinije te Kraljevine Obiju Sicilija. Doživjevši temeljitu reorganizaciju potkraj 1860. godine, brojila je oko 15 000 ljudi. U izgradnji je bilo više ratnih brodova, od kojih su najznačajnije bile oklopnjače, brodovi pokretani jedrima i parnim strojem, oklopljeni čeličnim pločama i naoružani velikim brojem topova. U SAD-u naručene su dvije oklopnjače - RE D’ITALIA i RE DI PORTOGALLO, a pripremani su planovi i za gradnju drugih brodova. U proljeće 1862. mjesto ministra mornarice preuzima admiral Persano, koji forsira izgradnju oklopljenih brodova. Poslije Persana smjenjuju se ministri, ali proračun flote stalno raste. Početkom 1866. dovršeno je 12 oklopnjača, a najnovija od njih, AFFONDATORE, upravo je stigla iz Velike Britanije gdje je sagrađena. Sukob s Austrijom činio se naizbježan zbog provincije Venecije. Admiral Carlo conte Persano postavljen je za zapovjednika flote 16. svibnja 1866., a nekoliko dana kasnije Italija je objavila rat Austriji.


Viška bitka

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana