SUŠAČKA REVIJA broj 52

 


tragom fotografije

AKADEMIJA

Marica Balabanić Fačini

    U Zbirci fotografija Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka, kao zapis kulturnodokumentarne vrijednosti, čuva se i fotografija Ilarija Carposija, najuglednijeg i najpopularnijeg riječkog fotografa. Grupni je to portret Društva – sedamnaestorice otmjenih, brkatih muškaraca u dostojanstvenom stavu – najvjerojatnije nastao 1910. godine. Da bi neka fotografija postala muzejski predmet, treba je prema muzejskim pravilima obraditi, a to znači inventirati je, pripremiti za moguće buduće analize s mogućnošću da postane eksponat, treba o njoj ispričati priču. Na ovoj fotografiji se osim otisnute signature autora nalazi za priču vrijedna rukopisna bilješka Klub Akademija. Što je Klub Akademija i tko su ljudi istrgnuti iz povijesna konteksta, iz tih se redaka nije dalo iščitati. Nastojanje da otkrijem tko su portretirani i riješim enigmu Akademija, s kojom se prvi put susrećem davne 1993. priređujući izložbu prigodom 50. godišnjice smrti dr. Franje Kresnika, ponukalo me na istraživanje. Gledajući tada fotografiju otkrivam dr. Franju Kresnika kao prvog zdesna, a negdje u sredini Frana Supila. Kasnije, proučavajući fotografije u Zbirci, ali i one objavljene u raznim publikacijama, prepoznajem Dušana Vilhara, oca riječke slikarice Božene Vilhar, tvorničara Zvonimira Ružića i liječnika Antu Schwalbu. O Akademiji osim šturog zapisa u Zborniku Rijeka i knjizi Viktora Cara Emina Moje uspomene na Družbu sv. Ćirila i Metoda, ne pronalazim gotovo ništa.

    Godine 2004., na temelju djelomično sačuvanih zapisnika redovnih i godišnjih sastanaka Akademije, pisanih rukom ili strojem, te pravila Speculum Accademiae, dolazim do novih saznanja.

    Intenzivan društveni život Rijeke na razmeđu stoljeća – izazvan političkim prilikama – često je buran i nemiran. Rijeka je u 19. stoljeću, stoljeću socijalnih, političkih i nacionalnih gibanja, te početkom 20. stoljeća, pod izravnom upravom vlade u Budimpešti, podvrgnuta stalnom odnarođivanju. Narodna čitaonica riečka središte je političkog i kulturnog djelovanja riječkih Hrvata i tada jedino izrazito hrvatsko društvo u Rijeci. Uz čitaonicu i hrvatska gimnazija, u kojoj djeluju Fran Kurelac, Antun Mažuranić, Šime Ljubić, Vinko Pacel i mnogi drugi, ima značajnu ulogu u jačanju i razvijanju nacionalne svijesti. Vrijeme je to osnivanja mnogih društava koja uz Riječki Novi list gradu daju potisnuto nacionalno obilježje. Osnovana je Hrvatska čitaonica na Trsatu, pjevačko društvo Primorski Hrvat, Jadranska vila, Primorski sokol na Sušaku, čiji su članovi, uz Sušačane, i građani Rijeke.

    I u Rijeci dolazi do osnivanja društva Sloga s čitaonicom i tamburaškim zborom te društva Ljudevit Gaj, ali u hrvatskim se krugovima grada tada isticalo privatno i zatvoreno društvo Akademija.

    Začeci Akademije sežu u 1898. kad se s gradačkog sveučilišta, gdje stječe diplomu liječnika sveukupne medicine, u rodni grad vraća Bruno Medanić. Navike stečene tijekom studija kao i potrebe da se nakon teška i odgovorna posla razonodi i rekreira, pobudit će intezivnije druženje sa starim prijateljima. Tako će se na čašici razgovora u Velikoj restauraciji na Ürmenyjevom trgu, uz inicijatora Bruna Medanića, nalaziti ljekarnik Ivan Glažar i Leopold Franul. Tom će se malom društvu, nakon završenih studija 1899. pridružiti liječnik Ante Schwalba i inženjer Hinko D’ Emili. Tako je spontano, bez pretenzija i bez posebnog društvenog programa utemeljeno novo društvo. Iste godine Leopold Franul u društvo uvodi svog prijatelja Zvonimira Ružića, a potom dolazi i Mijan Novaković. Društvo postaje aktivnije, sastanci redoviti te se donosi odluka o konstituiranju pod imenom Akademija. Za predsjednika je izabran Bruno Medanić.


Ilario Carposio: Društvo Akademija.
Četvrti slijeva stoji novinar i političar Frano Supilo, do njega veletrgovac i posjednik Dušan Vilhar, a
prvi zdesna liječnik i graditelj violina Franjo Kresnik. Prvi zdesna sjedi liječnik Ante Schwalba,
drugi tvorničar Zvonimir Ružić, dok je, najvjerojatnije, treći liječnik Bruno Medanić.

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2019 Klub Sušačana